17/07/2026

INFO

Najnovije Vesti Dana

ŠTA PRVO UČINITI KADA NEKO U KUĆI PREMINE: Mnogi ne znaju prvi korak, a sve počinje jednim važnim činom

Gubitak člana porodice jedan je od najtežih trenutaka kroz koje čovek može da prođe. Suočeni sa bolom i velikom prazninom, najbliži često ne znaju šta prvo treba da urade, kome da se obrate i kako da postupe, što je potpuno razumljivo u trenucima tuge i šoka. Pravoslavna crkva podseća da upokojenje nije konačan kraj, već privremeni rastanak do vaskrsenja, a sveštenici u tim trenucima preporučuju dostojanstven redosled postupaka.

Kada neko premine u domu, porodica se suočava sa velikim bolom, ali i brojnim praktičnim pitanjima. U prvim trenucima tuga često nadvlada sposobnost da se razmišlja mirno i sabrano, pa je prirodno da se najbliži osećaju zbunjeno i nesigurno.

Pravoslavna crkva uči da smrt nije kraj čovekovog postojanja, već privremeni rastanak do budućeg susreta u Carstvu Božjem. Zato se prema upokojenju pristupa sa molitvom, poštovanjem i nadom u vaskrsenje.

Crkva se ne bavi običajima koji su se kroz vekove razvijali u narodu, ali u trenucima kada porodica izgubi svog najbližeg, sveštenici preporučuju određeni red postupanja kako bi se pokojnik ispratio mirno i dostojanstveno. Redosled koji se najčešće savetuje opisan je i na sajtu Svetosavlje.org.

Paljenje sveće u trenutku upokojenja

Kada se čovek približava kraju života i kada počne odvajanje duše od tela, pali se sveća koja se stavlja iznad njegove glave ili mu se daje u ruke. Prema ovom opisu, sveću pali najbliži član porodice. Dete pali roditelju, sin ili kćerka ocu ili majci, a drugi srodnici osobi koja im je bila najbliža.

Onaj koji pali sveću najpre se prekrsti, celiva sveću, zapali je i izgovori:

„Za pokoj duše moga (kaže srodstvo i ime). Bog da mu dušu prosti.“

Ostali prisutni tiho ponavljaju: „Bog da mu dušu prosti“ i krste se.

Sveća i njena svetlost u pravoslavnoj veri imaju posebno značenje. One podsećaju na Hrista kao svetlost sveta i simbolizuju veru da Bog vodi dušu čoveka na njenom putu. Paljenje sveće zato nije samo deo tradicije, već izraz molitve i nade.

Priprema pokojnika za ukop

Nakon što se čovek upokoji, pristupa se pripremi za ukop. Prema tradicionalnom običaju, pokojnik se okupa, obrije ukoliko je muškarac i obuče u odeću namenjenu poslednjem ispraćaju.

Ranije su ovu brigu najčešće preuzimali stariji ljudi iz komšiluka ili članovi zajednice. Muškarca bi pripremao muškarac, a ženu žena. Telo se pažljivo očisti, podseku se nokti, a pokojnik se oblači u odeću koju je često sam pripremio za života.

Nakon toga pokojnik se polaže na prikladno mesto u domu, najčešće u većoj prostoriji, dok se ne pripremi kovčeg.

Prema opisu objavljenom na sajtu Svetosavlje.org, pokojniku se desna ruka stavlja preko leve na grudima, oči se sklapaju, a telo se namešta u dostojanstven položaj. Ruke i noge se, prema narodnom običaju, mogu povezati maramicom, tankim peškirom ili koncem.

Molitva i mir u najtežim trenucima

U trenucima nakon smrti najvažnije je da porodica ostane sabrana i da se obrati svešteniku, koji može doći u dom, pomoliti se za pokojnika i pomoći porodici savetima o daljim koracima.

Pravoslavna vera podseća da smrt nije konačni kraj, već prelazak u drugačiji oblik postojanja. Zato se hrišćanski odnos prema smrti ne zasniva samo na žalosti zbog rastanka, već i na veri u vaskrsenje i život večni.

U danima tuge, molitva, ljubav i sećanje ostaju najlepši način da se iskaže poštovanje prema onome ko je preminuo i da se sa nadom prihvati tajna ljudskog odlaska iz ovog sveta.

“NE SPALJUJTE TELO POKOJNIKA!”: Pravoslavne vladike jednoglasno upozoravaju da kremacija nije alternativa sahrani, nego da je đavolja rabota

Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.

SAMO DVE STVARI TREBALO BI STAVITI U SANDUK POKOJNIKA: Crkveno pravilo je tu jasno - BEZ OVOGA SE NE IDE NA "ONAJ SVET"

Crkvena tipik u pravoslavlju jasno određuje šta se prema bogoslužbenim knjigama stavlja u kovčeg pokojnika.

NIKAD POKOJNIKA NA ONAJ SVET NE ISPRAĆAJTE REČIMA "NEK MU JE LAKA (CRNA) ZEMLJA!" Čtec Sergije kaže da je to nešto najgore što možete učiniti za njega

Mnogi veruju da se ovim rečima zapravo priziva spokoj za telo koje se vraća zemlji, iz koje je i postalo, ali to nije tako.

“LEPO SE PRIPREMIO ZA ODLAZAK SA OVOGA SVETA”: Reči sa opela ostroškog monaha Jeliseja podsetile vernike na smisao života

U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.