Na starom Varoškom groblju u Pljevljima danas je, povodom godišnjice mučeničke končine patrijarha srpskog Varnave (Rosića), služen pomen jednom od najznačajnijih poglavara Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime i danas se vezuje za istrajnu odbranu vere i jedinstva Crkve u teškim istorijskim okolnostima.
U njegovo vreme obnovljen je i unapređen crkveni život, tako da je započeta gradnja mnogih hramova. Njegovom inicijativom započeta je i izgradnja Hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu, najvećeg pravoslavnog hrama u upotrebi na svetu. Takođe je na mestu stare Beogradske mitropolije podigao novu zgradu za potrebe Arhiepiskopije, odnosno današnju zgradu Patrijaršije u neposrednoj blizini Sabornog hrama, kao i manastir Vavedenje na Senjaku.
Pomen je služio mitropolit mileševski Atanasije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i monaštva Arhijerejskog namesništva pljevaljskog, predstavnika lokalne samouprave, kao i profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči, protojereja-stavrofora prof. dr Vladimira Stupara.
Osim patrijarha Varnave, molitveno su pomenuti članovi porodice Rosić, kao i 25 stanovnika Pljevalja koji su stradali u savezničkom bombardovanju grada 1944. godine, čime je još jednom naglašena neraskidiva veza između sećanja na pastire Crkve i svih nevino stradalih.
U besedi nakon pomena mitropolit Atanasije istakao je da ovakva mesta nisu samo mesta sećanja, već i mesta duhovnog sabiranja i obnove.

– Ovo je mesto podsećanja, sagledavanja, ponavljanja, oživljavanja, nastavljanja. Na ovakvom mestu treba sabrati mrvicu svoga bića u jedno, pa se podsećati, ne da je neko nekoga zaboravio, nego se namerno podsećati da bismo to sećanje mogli na najbolji način iskoristiti. Gospod naš, Predvoditelj naš, prošao je našim životnim putem, celim putem, i svega ga preinačio, učinio ga živim, preobrazio ga, osvetio ga čak. Patrijarh Varnava, čiji je put brzo prekraćen kada je bio na visokoj funkciji, nastavio je sa drugog mesta ne samo to isto delotvorenje nego još uspešnije, sa neba, iz večnih prostora, iz blizine Svetog Save – kazao je mitropolit i dodao:
– Zato ga prizivamo, zato se i ovde sabiramo i na svakom drugom mestu na njega se podsećamo, da nas dodirne ta vaskrsiteljska njegova moć. Mi živimo na takvoj vetrometini i prolazimo kroz takve prostore da nam je takav vođa bio neophodan, a i on samo se ugledao na one koji su taj svetosavski put do njegovog vremena i prostora doveli. O patrijarhu Varnavi su mnogi pisali, a ja bih najtoplije preporučio da se ono što je Sveti vladika Nikolaj Srpski o njemu pisao obavezno čita, akumulira i uvežbava – istakao je mitropolit Atanasije.

Pomen patrijarhu Varnavi u Pljevljima služi se već više od 15 godina u organizaciji Srpskog kulturnog centra „Patrijarh Varnava“. Sa patrijarhom Varnavom, njegovim roditeljima i njegovom braćom, svake godine molitveno se pominje i 25 stanovnika Pljevalja koji su na ovaj dan stradali u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Ovaj molitveni skup izrastao je u trajno svedočanstvo zahvalnosti čoveku koji je ostavio dubok trag u istoriji Srpske pravoslavne crkve, ali i u rodnim Pljevljima, gde je načinio prve korake na svom duhovnom putu.
Za pravoslavne vernike u srpskim zemljama patrijarh Varnava ostaje primer arhijereja koji je u teškim vremenima ostao veran Crkvi i svom narodu. Njegovo ime i danas se sa poštovanjem pominje u molitvama, a godišnji pomen u rodnim Pljevljima svedoči da uspomena na njega živi i posle više decenija.

U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.

Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.

Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.

Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.
POGLEDAJTE JOŠ:
„ULAGANJA U ZDRAVSTVENU INFRASTRUKTURU SU MEĐU PRIORITETIMA VLADE SRBIJE“: Macut i Lončar obišli radove na Zavodu za urgentnu medicinu (FOTO)
Povlače se dva modela poznate marke automobila: Preti rizik od požara i povreda
PONOVO „OTKOPANE SEKIRE“ IZMEĐU ŠTETOČINSKIH GRUPACIJA BLOKADERA I OPOZICIONIH LEŠINARA!