PATRIJARH PORFIRIJE POSLAO SNAŽNU PORUKU IZ ZUCA: Svako od nas nosi u sebi ikonu Božju

Nerukotvoreni Obraz kao svedočanstvo Hristove ljubavi

Govoreći o prazniku i svetinji kojoj je hram posvećen, patrijarh Porfirije podsetio je na predanje o caru Avgaru V, vladaru Edese u Mesopotamiji, koji je bio teško bolestan i koji je čuo za Hrista, za Njegovu ljubav, dela i milosrđe.

– Mi danas slavimo Nerukotvoreni obraz Hristov. I znamo svi iz predanja Crkve da je kralj Avgar V, vladar Edese u Mesopotamiji, bio teško bolestan i da je čuo za Gospoda, da je čuo za Hrista, za Njegovu ljubav, za Njegova dela, za Njegovo milosrđe, za to da On ne samo pomaže, nego isceljuje u potpunosti kako telo tako i dušu, ali pre svega dušu. Jer onaj koji ima celovitu dušu, koji ima istinski, prav i dubok duhovni život utemeljen na Hristu, koji je ispunjen savršenom ljubavlju, on je zasigurno onda i telesno zdrav bez obzira da li ima neke boljke, da li ima neke rane na telu. Te rane na telu i taj bol na telu, onda kada je u vezi sa čistom dušom, sa svetom dušom, ne predstavlja nikakvu teškoću i muku, ne predstavlja problem za onoga koji je duhovno zdrav.

U ovoj pouci posebno dolazi do izražaja pravoslavno razumevanje čoveka kao jedinstva tela i duše. Patrijarh je ukazao da Hristovo isceljenje nije ograničeno samo na telesnu bolest, već da je njegovo središte u obnovi čitavog čoveka. Čovek čija je duša ukorenjena u Hristu može da nosi i telesnu slabost bez gubitka unutrašnjeg mira i nade.

Patrijarh Porfirije: Svi smo mi ubrus Gospodnji

Podsećajući na predanje o Nerukotvorenom Obrazu, patrijarh Porfirije govorio je i o Avgarovoj veri. Prema crkvenom predanju, kada je Avgarov sluga došao kod Hrista sa porukom svog gospodara, Gospod je uzeo ubrus i prislonio ga na svoje lice, na kojem se čudesno otisnuo Njegov lik. Taj obraz poslat je Avgaru, koji je, celivajući ga, zadobio isceljenje.

Međutim, patrijarh je ovu drevnu priču povezao sa životom svakog hrišćanina i sa velikom odgovornošću koju čovek ima prema drugom čoveku.

– Vera, dakle, koju je imao Avgar, koji je poslao svoga slugu da pozove Gospoda Hrista u svoj dom da ga isceli, ta vera je učinila da je Gospod samo, kada je došao sluga Avgarov i saopštio Mu poruku svoga gospodara, uzeo ubrus i stavio na svoje lice. Tu se Njegov lik otisnuo i to je poslao caru. Celivajući taj ubrus Gospodnji, taj lik Gospodnji, car je ozdravio i postao je, naravno, hrišćanin. A svi smo mi ubrus Gospodnji, jer svako od nas nosi u sebi ikonu Božju. Ja, ti i svi ljudi oko nas pozvani smo da celivamo sliku Božju u nama, a to znači da umnožavamo darove koje smo dobili u saglasju sa blagodaću Božjom i da celivamo svakog svog bližnjeg, jer celivamo Gospoda, celivamo Hrista, i u tom celivu je naše spasenje – kazao je patrijarh.

Ove reči predstavljaju jednu od ključnih poruka patrijarhove besede. Čovek, prema hrišćanskom učenju, nije vredan zbog toga što poseduje određene sposobnosti, društveni položaj ili materijalna dobra, već zato što je stvoren po obrazu Božjem. Zato odnos prema bližnjem postaje istovremeno i odnos prema samom Hristu.

U tom smislu, poziv da „celivamo svakog svog bližnjeg“ nije samo izraz ljubavi i međusobne bliskosti, već duboko duhovno svedočanstvo. Prepoznati ikonu Božju u drugom čoveku znači odbaciti prezir, mržnju, osuđivanje i ravnodušnost, a umesto toga u drugome videti onoga koji, poput nas, nosi pečat Božjeg stvaranja.

Foto: SPC

 

„Da nikada lik Hristov ne izgubimo iz vida“

Na kraju besede, patrijarh Porfirije uputio je vernom narodu poziv da Hristos bude središte njegovog života. Ne samo povremeno, ne samo u trenucima nevolje, već kao temelj oko kojeg se oblikuju sve druge životne vrednosti.

 Zato, braćo i sestre, molimo se da nikada lik Hristov ne izgubimo iz vida, da On bude ono što je najvažnije u našim životima, da bude prvi i na prvom mestu, da se oko Njega sve razvija i organizuje u našim životima i da celivajući svako svakoga celivamo lik Božji u bližnjem.

Poruka patrijarha Porfirija tako je nerukotvoreni lik Hristov povezala sa svakodnevnim životom vernika. Ikona Hristova nije samo pred nama u hramu i na svetim ikonama. Ona se, kako je patrijarh podsetio, ogleda i u čoveku kojeg srećemo, u bližnjem kojem smo pozvani da pokažemo ljubav, milost i razumevanje.

Upravo zato praznik Nerukotvorenog Obraza Hristovog nosi poruku koja prevazilazi samo sećanje na drevno čudo. On podseća hrišćanina da je čitav njegov život poziv da sačuva Hristov lik u sebi, da umnožava darove koje je primio od Boga i da svojim odnosom prema drugima svedoči čiju sliku nosi u sebi.

Jer, kako je poručio patrijarh Porfirije, „svi smo mi ubrus Gospodnji“.

BONUS VIDEO

 

 

Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.

Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.

Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.

Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.