U pravoslavnom shvatanju, majčinska ljubav zauzima posebno mesto kao jedna od najčistijih i najnesebičnijih formi ljubavi. Ona se ne ogleda samo u brizi i žrtvi, već i u tihom, svakodnevnom odricanju u kojem majka sebe stavlja u drugi plan, a dobrobit svoje dece u prvi.
Takva ljubav, kako se često ističe u duhovnoj tradiciji, nije bučna niti nametljiva, već duboka i postojana, gotovo molitvena u svom izrazu.
Na ovu temu osvrnuo se i sveštenik Predrag Popović, poznat po svojim besedama koje često privlače pažnju vernika i šire javnosti, a koji je na svom Instagram profilu podelio deo jedne svoje propovedi posvećene upravo majčinskoj ljubavi.
Govoreći o tome koliko je ta ljubav jedinstvena i nesebična, on je istakao da se majke gotovo nikada ne okreću sebi u molitvi, već da je njihov pogled stalno usmeren ka deci.
– Majka nikada neće moliti Gospoda za svoje zdravlje. Ja to znam… kada odemo u parohiju da svetimo vodicu, pa pitamo starije kako su, samo kažu: „Nek su nam deca živa i zdrava!“

U nastavku svoje besede, otac Predrag opisuje i koliko je ta briga sveobuhvatna, čak i kada su deca daleko, raseljena ili u teškim životnim okolnostima.
– „Kako si ti, bako, jesi dobro? Ma, Bogu hvala, nek su samo deca živa i zdrava“. Pa, deca otišla u inostranstvo, pa deca se razvela po svetu… „Ma, nek su oni meni živi i zdravi“. O sebi ne priča!“
On je naveo i lično iskustvo iz svoje porodice, opisujući razgovor sa suprugom nakon njenog povratka sa hodočašća u Eginu gde je postela manastir Sveto Nektarija Eginskog.

– „Ja se za sebe nisam ni pomolila“ – prenosi on njene reči, dodajući da se u tome ogleda suština majčinske ljubavi odnosno potpuno samoprevazilaženje i stavljanje dece ispred sebe.
– To je to, ta ljubav, kada stavljamo sve ispred, a sebe na zadnje mesto. Gospode, ako išta ostane… te mrve malo, ako išta ostane, eto, ja sam zadovoljan. Ako ne, nema veze, slava Bogu, samo neka su mi deca živa i zdrava – zaključuje otac Predrag Popović.

Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.

Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.

Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.

Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
POGLEDAJTE JOŠ:
POSTOJE LI ZDRAVE GRICKALICE?
EPSKI VUK I PONOĆNI ČEKIĆ IZMEĐU MIRA, RATA: Šta je krajnja granica sukoba i koja strana će biti zaustavljena?
TUGA! Preminuo Vekomir Bilibajkić!