04/05/2026

INFO

Najnovije Vesti Dana

OVA ZAMKA ČOVEKA VODI U ZABLUDE: Nikodim Svetogorac jasno upozorava šta nas neprimetno udaljava od istine

OVA ZAMKA ČOVEKA VODI U ZABLUDE: Nikodim Svetogorac jasno upozorava šta nas neprimetno udaljava od istine

Savremeni čovek sve češće ima pristup gotovo neograničenoj količini informacija, a sve ređe jasnoću u razlučivanju onoga što je istinito. Um se puni, ali se ne razjašnjava; znanje se gomila, ali razumevanje slabi. U takvom stanju lako nastaje unutrašnja zbrka u kojoj čovek više ne prepoznaje granicu između istine i privida, niti pravac koji ga vodi ka suštinskom smislu.

Pravoslavno predanje upravo u tome prepoznaje jednu od ključnih duhovnih opasnosti: neznanje, koje nije samo odsustvo informacija, već zamagljenost uma koja onemogućava istinsko viđenje stvarnosti. Na tu opasnost ukazuje i Sveti Nikodim Agiorit, čija duhovna pouka ostaje izuzetno aktuelna i danas.

– Čuvaj um od neznanja, jer mu neznanje ne dozvoljava da vidi istinu – govorio je Sveti Nikodim Svetogorac.

U ovim rečima sažeta je opomena, ali i putokaz. Um koji se ne čuva ne gubi samo znanje, već gubi sposobnost razlučivanja, a time i slobodu unutrašnjeg prosuđivanja. U pravoslavnom shvatanju, borba za istinu počinje upravo u tihom, nevidljivom radu na čuvanju i pročišćenju uma, kako bi čovek mogao da prepozna ono što je istinski životno i spasonosno.

Na tom mestu pouka Svetog Nikodima ne ostaje samo duhovna opomena, već postaje i poziv na budnost: istina se ne otkriva u rasutosti, već u sabranosti uma koji se čuva od neznanja i okrenut je onome što ga prevazilazi.

Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu

Dela svetih apostola, začalo 24 (10,1-16)

1. A u Kesariji neki čovek, po imenu Kornilije, kapetan čete koja se zvaše Italijanska,  2. pobožan i bogobojazan sa celim domom svojim, koji je činio mnoge milostinje narodu i molio se stalno Bogu;  3. vide na javi u viđenju, oko devetog časa dana, anđela Božijeg gde uđe k njemu i reče mu: „Kornilije!“  4. A on, pogledavši na njega i uplašivši se, reče: „Šta je, Gospode?“ A on mu reče: „Molitve tvoje i milostinje tvoje uziđoše na spomen pred Bogom.  5. I sad pošalji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanog Petra; 

6. on gostuje u nekoga Simona kožara, čija je kuća kod mora. (On će ti kazati reči kojim ćeš se spasti ti i sav dom tvoj).“  7. A kad otide anđeo koji je govorio Korniliju, on dozva dvojicu od ukućana svojih i jednog pobožnog vojnika od onih koji behu stalno uz njega,  8. i kazavši im sve posla ih u Jopu.  9. A sutradan dok oni putovahu i približavahu se gradu, iziđe Petar na ravni krov doma da se pomoli Bogu oko šestoga časa. 

10. I ogladne, i htede da jede; a kad mu oni gotovljahu, naiđe na njega zanos,  11. i vide nebo otvoreno i sasud nekakav gde silazi na njega, kao veliko platno zavezano na četiri kraja i spušta se na zemlju;  12. u kome behu sve četvoronožne životinje na zemlji i zverinje i gmizavci i ptice nebeske.  13. I dođe mu glas: „Ustani, Petre, zakolji i jedi.“  14. A Petar reče: „Nipošto, Gospode, jer nikad ne jedoh bilo šta pogano ili nečisto.“  15. I opet glas njemu po drugi put: „Što je Bog očistio, ti ne pogani!“  16. I ovo bi triput, i sasud se opet uznese na nebo.

Jevanđelje po Jovau, 24. zač. (6,56-69)

56. „Koji jede moje telo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu.  57. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živeti zbog mene.  58. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomreše; koji jede hleb ovaj živeće vavek.“  59. Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu. 

60. Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: „Ovo je tvrda beseda. Ko je može slušati?“  61. A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: „Zar vas ovo sablažnjava?  62. A šta ako vidite Sina Čovečijeg da odlazi gore gde je pre bio?  63. Duh je ono što oživljava, telo ne koristi ništa. Reči koje vam ja govorim duh su i život su.  64. Ali ima među vama nekih koji ne veruju.“ Jer znađaše Isus od početka koji su to što ne veruju, i ko će ga izdati. 

65. I govoraše: „Zato sam vam rekao da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca moga.“  66. Od tada mnogi od učenika njegovih otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.  67. A Isus reče Dvanaestorici: „Da nećete i vi da odete?“  68. Tada mu odgovori Simon Petar: „Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš reči života večnog.  69. I mi smo poverovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.“