Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas obeležava Svetog Martina ispovednika, papu Rimskog.
Posle smrti pape rimskog Teodora (642-649 godine), Martin je jednoglasno bio izabran za papu, 5. jula 649. godine.
Izabran je „u vreme jarosne raspre pravoslavnih s jereticima monotelitima (jedinovoljnicima)“.
Tada je car bio Konstans II, unuk Iraklijev, a patrijarh carigradski je bio Pavle. Da bi uspostavio mir u crkvi sam car napisao je knjižicu Tipos, koja je bila po volji jeretika.
Papa Martin sazvao je sabor od 105 episkopa, na kome je osuđena ova knjižica careva. U isto vreme napisao je papa pismo patrijarhu Pavlu moleći ga da se „drži čiste vere pravoslavne i da cara savetuje, da se okane jeretičkih mudrovanja“.
To pismo razljutilo je i patrijarha i cara.
„I car posla nekoga vojvodu Olimpija u Rim, da dovede papu vezana u Carigrad. Vojvoda se ne drznu vezati papu, ali nagovori jednog vojnika, da ga mačem ubije u crkvi. No kada vojnik uđe u crkvu s mačem skrivenim, na jedanput oslepi. Tako Promislom Božjim Martin izbeže smrt“, piše u žitijama.
U to vreme Saraceni su izvršili napad na Siciliju, i vojvoda Olimpije je tamo otišao, ali je umro.
„Tada spletkom patrijarha jeretika Pavla car posla drugog vojvodu, Teodora, da veže i dovede papu pod optužbom, da on, papa, stoji u dosluhu sa Saracenima, i da ne štuje Prečistu Bogomater“.
Kada je vojvoda stigao u Rim i pročitao optužbu protiv pape, on mu je odgovori,o da je to kleveta, da on nema nikakve zajednice sa Saracenima, protivnicima hrišćanstva, „a prečistu Bogomater ako ko ne štuje i ne ispoveda i njoj se ne klanja, da bude proklet i ovoga i onoga veka“.
Ali, to nije izmenilo vojvodinu odluku pa je papa bio vezan i doveden u Carigrad, gde je bolestan bačen u tamnicu. Dugo je bio mučen teskobom i glađu dok najzad „ne bi osuđen na progonstvo u Herson, gde požive 2 godine i skonča predav dušu svoju Gospodu, radi koga je mnogo postradao, 655 god“.
Dve godine pre njega umro je patrijarh Pavle. Kada ga je car posetio pred smrt, „on okrete glavu duvaru i plakaše ispovedajući da je mnogo grešio protiv pape Martina, i moleći cara da Martina oslobodi“.

Istočnim petkom zove se u narodu praznik Majke Božje čije je slavlјenje poteklo u hramu kod izvora pored Carigrada koji se nazivao „Živonosni istočnik“.

Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena.

Mnogi vrhunski sportisti ističu kako im je upravo sport bio najvažniji vodič kroz život, kako su na treninzima naučili šta znači raditi za cilj, kako nositi teret odgovornosti, ali i kako se dostojanstveno nositi s porazom.

Bog je taj koji priziva u život i koji poziva iz ovog života. Dakle, Bog ima konačnu reč, govori otac Aleksandar o samoubistvu, ali i naglašava da niko nikome, ipak, ne sme i ne treba da sudi.
POGLEDAJTE JOŠ:
NA UDARU SMO KOJIH VRATA – BEČKIH, GRČKIH ILI ŠPANSKIH? Meteorolog otkrio kakvo nas vreme očekuje i zašto će ovaj maj ostati zapamćen
HOROSKOP ZA 17. MAJ: Rakovi – pred važnom ste odlukom, Jarčevi – uključite razum!
VUČIĆ O PREGOVORIMA RUSIJE I UKRAJINE U TURSKOJ: „Neće se rat uskoro okončati, ali dobro je što su dogovorili razmenu zarobljenika“!