16/07/2026

INFO

Najnovije Vesti Dana

BILA JE POTOMAK NAPOLEONA I POSTALA PRAVOSLAVNA MONAHINJA: Mati Jelisaveta školovala se u Beogradu, a njen život obeležila su čuda Božja

Bila je potomak jednog od najpoznatijih ljudi u istoriji, iz loze povezane sa Napoleonom Bonapartom i ruskim carskim domom Romanovih, ali je svoj život završila u tišini skromne monaške kelije. Monahinja Jelisaveta od Lojhtenberga, koja se upokojila 2013. godine u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice u Busi-en-Otu, nedaleko od Pariza, ostavila je iza sebe nesvakidašnju životnu priču u kojoj su se preplitali istorija, izgnanstvo, vera i događaji koje je njena porodica doživljavala kao Božja znamenja.

Rođena 1922. godine kao Jelena Dmitrijevna Romanovska-Lojhtenberg, buduća mati Jelisaveta bila je čukun-čukun-unuka francuskog cara Napoleona I Bonaparte i njegove supruge Žozefine de Boarne. Njena porodica bila je povezana i sa ruskom carskom kućom Romanovih, jer je njen predak, vojvoda Maksimilijan de Lojhtenberg, bio oženjen velikom kneginjom Marijom Nikolajevnom, kćerkom cara Nikolaja I.

U porodičnom sećanju posebno mesto zauzimala je priča o Evgeniju de Boarnjeu, Napoleonovom usvojenom sinu i nekadašnjem namesniku Italije. Tokom Napoleonovog pohoda na Rusiju 1812. godine, dok se francuska vojska nalazila u Zvenigorodu, Evgenije je, prema porodičnom predanju koje je kasnije prenosila mati Jelisaveta, usnio starca koji mu je poručio da zaštiti Manastir Svetog Save Storozhevskog. Zauzvrat mu je bilo obećano da će se živ vratiti u Francusku i da će njegovi potomci živeti u Rusiji i služiti joj.

Kada je kasnije u manastirskoj crkvi ugledao ikonu Svetog Save Storozhevskog i u liku svetitelja prepoznao starca iz sna, Evgenije je naredio svojim vojnicima da sačuvaju svetinju. Manastir je ostao netaknut, a ovo predanje zauzelo je posebno mesto u duhovnoj istoriji porodice Lojhtenberg.

Od ruskog plemstva do života u izgnanstvu

Sudbina porodice buduće mati Jelisavete bila je obeležena velikim tragedijama. Posle Oktobarske revolucije njeni roditelji bili su prinuđeni da napuste Rusiju. Njen otac Dmitrij Georgijevič bio je uhapšen i zatočen u Petropavlovskoj tvrđavi, ali je uspeo da pobegne, a potom da se pridruži vojsci generala Vrangela.

Jelena je detinjstvo provela u zamku Zeon u Bavarskoj, nekadašnjem manastirskom imanju koje je pripadalo njenim precima. Tu je odrasla u duhu pravoslavne vere, ruskog jezika i sećanja na otadžbinu koju njena porodica više nije mogla da poseti. Roditelji su je učili da plemićko poreklo nije povlastica, već odgovornost i obaveza da se služi drugima.

Privatna arhiva

Mati Jelisaveta

 

Kada je počeo Drugi svetski rat, porodica je ponovo morala da napusti svoj dom. Preko Švedske i Amerike stigli su do Kanade, gde su započeli novi život u izbeglištvu. Tokom rata Jelena i njena sestra Irina pomagale su Saveznicima kao prevodioci presretnute nemačke prepiske.

Posebno je zanimljiv deo njene mladosti vezan za Beograd. Nakon završetka školovanja u manastirskoj internatskoj školi, Jelena je upisala ruski institut u Beogradu, koji su osnovali ruski emigranti. Iako je rat prekinuo njeno školovanje, boravak u srpskoj prestonici ostao je važan deo njenog životnog puta i njene veze sa ruskom emigrantskom zajednicom u Srbiji.

Poziv koji ju je odveo u manastir

Posle rata Jelena se iz Srbije preselila u Njujork. Redovno je odlazila u pravoslavnu crkvu i pevala u crkvenom horu, ali je sve snažnije osećala da joj nedostaje dublji smisao života. Jedan od presudnih trenutaka dogodio se tokom posete manastiru Novo-Divejevo, gde je želela da se pomoli pred ikonom Svetog Serafima Sarovskog, svetitelja koga je njena porodica posebno poštovala. Međutim, tog dana ikona nije bila izložena za poklonjenje. Kasnije je govorila da je taj događaj doživela kao snažan unutrašnji podsticaj da preispita svoj život.

Konačnu odluku da krene monaškim putem donela je posle teške bolesti i smrti brata Georgija, o kome je brinula i kome je u poslednjim mesecima života čitala žitija svetih. Nakon njegove smrti, dok je tugovala kraj njegovog groba, susrela je arhiepiskopa Jovana Šangajskog i San Franciskog, koji ju je utešio rečima da će se sve urediti po Božjoj volji.

Ubrzo zatim, igumanija Evdokija iz Manastira Pokrova Presvete Bogorodice u Busi-en-Otu pozvala ju je da poseti manastir. Jelena je otišla i, kako je kasnije govorila, osetila da je pronašla dom za kojim je celog života tragala. Godine 1964. stupila je u manastir kao iskušenica, a 1979. godine primila malu shimu i dobila ime mati Jelisaveta, u čast pravedne Jelisavete, majke Svetog Jovana Preteče.

Iako je nosila titulu vojvotkinje od Lojhtenberga i poticala iz evropskih vladarskih porodica, u manastiru nikada nije isticala svoje poreklo. Nije želela da je ljudi pamte kao potomka Napoleona, već kao monahinju posvećenu molitvi i služenju Bogu. Ipak, mnogi hodočasnici dolazili su da upoznaju „monahinju koja je potomak Napoleona“. Ona ih je sve dočekivala sa ljubavlju i jednostavnošću, svedočeći svojim životom da prava vrednost čoveka nije u poreklu i titulama, već u veri, smirenju i delima ljubavi.

Mati Jelisaveta od Lojhtenberga upokojila se 2013. godine. Njena životna priča ostala je svedočanstvo o ženi koja je, od naslednice evropskog plemstva, postala skromna pravoslavna monahinja i svoje najveće nasleđe pronašla ne u slavi svojih predaka, već u služenju Bogu i ljudima.

RUSKA CRKVA OŠTRO ODGOVORILA EVROPSKOJ UNIJI POMINJUĆI DEMONE: Sankcije neće uticati na patrijarha Kirila

Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.

TAJNA ČUVANA 24 GODINE! Crkva zvanično priznala čudo, a vladika Mitrofan poručuje: Ovo je znak da Bogorodica bdi nad vernicima u teškim vremenima (VIDEO)

Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.

KAD JE VILJUŠKA STIGLA U RUSIJU, CRKVA SE USPROTIVILA: Otpor prema priboru za jelo koji podseća na đavolje vile trajao je vekovima

Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.

EVROPSKA UNIJA UKLONILA RUSKOG PATRIJARHA IZ NAJNOVIJEG PAKETA SANKCIJA: Odluka koja je odjeknula u celim pravoslavnom svetu

Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.