Problem uvek nastane onda kada čovek pokušava da požuri ono što još nije sazrelo, da promeni ono što ne može da promeni ili da život po svaku cenu usmeri prema sopstvenom planu. Tada i ono što bi moglo da donese mir postaje izvor nemira. Starac Pajsije Svetogorac u jednoj svojoj pouci ukazuje na drugačiji put: trpljenje, poverenje u Boga i spremnost da se ne traži odmah objašnjenje za sve što nam se događa.
– Ako čovek trpi, sve dođe na svoje mesto. Bog sve uređuje. Ali potrebno je trpljenje — trpljenje u kojem nema rasuđivanja. Pošto Bog sve vidi i o svemu brine, čovek treba bez ostatka da se prepusti Njemu.
Pogledajte Josifa – on je ćutao kada su ga braća prodala u ropstvo. Mogao je da kaže: „Ja sam njihov brat“, ali nije rekao ni reči. Zato je kasnije Bog rekao Svoju reč i učinio ga carem.
Ako čovek nema trpljenja, njegov život se pretvara u muku — on želi da se sve odvija onako kako njemu odgovara, tako da njemu bude dobro. Ali, prirodno, ne nalazi mir, i sve se na kraju odvija drugačije nego što on želi – govorio je starac Pajsije Svetogorac.
U ovoj pouci nema obećanja da će teškoća odmah nestati. Poruka je drugačija: čovek ne mora svakog trenutka da razume zašto se nešto događa da bi sačuvao mir. U pravoslavnom iskustvu, trpljenje nije pasivno odustajanje, već poverenje da Božji promisao vidi dalje od onoga što čovek u datom trenutku može da sagleda. Ponekad tek kada prestane da se bori da sve bude po njegovom, čovek počinje da vidi kako se stvari postepeno vraćaju na svoje mesto.
Starac Pajsije zato trpljenje ne predstavlja kao slabost, već kao prostor u kojem čovek uči da se osloni na Boga. Ono što danas izgleda kao zastoj ili gubitak, u Božjem promislu može dobiti sasvim drugačiji smisao. Priča o Josifu ostaje upravo takav podsetnik: čovek vidi trenutak, a Bog vidi ceo put.

Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu

Kada dođu razočaranje, gubitak i neizvesnost, lako je zaboraviti na zahvalnost, a pouka velikog ruskog duhovnika podseća zašto ni u najtežim danima ne treba izgubiti blagodarno srce.

Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.

Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
POGLEDAJTE JOŠ:
SUTRA SE U CRKVAMA OSVEŠTAVA GROŽĐE, A NAROD VERUJE DA SE PREOBRAŽAVA I GORA I VODA: Etnolog Saša Srećković o običajima koji prate praznik Preobraženje
NESTAO DEDA MILIVOJE IZ PALEŽNICE! Porodica moli za pomoć – dementan je i boluje od Parkinsonove bolesti!
BUKTINJA GUTA SVE PRED SOBOM! Novi požar kod Kladova, vatra se širi u pravcu kuća