24/03/2026

INFO

Najnovije Vesti Dana

27 GODINA OD NATO AGRESIJE NA SRBIJE! Istina, žrtve i posledice koje Srbija ne zaboravlja!

27 GODINA OD NATO AGRESIJE NA SRBIJE!  Istina, žrtve i posledice koje Srbija ne zaboravlja!

NATO agresija na Srbiju, odnosno tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), započela je 24. marta 1999. godine u 19:53 časova i trajala je 79 dana, do 10. juna 1999. godine. Ovaj vojni napad predstavljao je presedan u međunarodnim odnosima jer je izveden bez saglasnosti Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.

Početak bombardovanja i prvi napadi

Prvi projektili pali su 24. marta u 19:53 na kasarnu u Prokuplju, gde je poginuo vojnik Boban Nedeljković, prva žrtva agresije. Već u prvom talasu gađano je više od 20 objekata širom zemlje.

Napadi su odmah prošireni na:

  • Prištinu
  • Kuršumliju
  • Batajnicu
  • Straževicu
  • Danilovgrad
  • aerodrom Golubovci kod Podgorice

Istovremeno su gađani predajnici i sistemi veze, kao i ključni vojni i infrastrukturni objekti.

Obim razaranja i ljudske žrtve

Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije:

  • Poginuo je 1.031 pripadnik vojske i policije
  • Ranjeno je 5.173 vojnika i policajca

Civilne žrtve:

  • Oko 2.500 poginulih civila
  • Među njima 89 dece
  • Oko 6.000 ranjenih civila
  • Od toga 2.700 dece
  • 25 osoba vodi se kao nestalo

Razlozi i povod za agresiju

Zvanično, NATO je kao razlog naveo humanitarnu krizu na Kosovu i Metohiji. Međutim, tokom 1998. godine dogodio se niz oružanih sukoba i napada koje je izvodila tzv. OVK, usmerenih protiv:

  • snaga bezbednosti SRJ
  • civila različitih nacionalnosti
  • infrastrukture i komunikacija

Kao ključni povodi za intervenciju iskorišćeni su:

  • događaji u Račku (15. januar 1999.)
  • neuspešni pregovori u Rambujeu i Parizu

Nakon što je Skupština Srbije odbila prisustvo stranih trupa na svojoj teritoriji, NATO je pokrenuo vazdušne udare.

Tok operacija i vojni angažman

Bombardovanje je izvođeno:

  • sa brodova u Jadranskom moru
  • iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji

U početku je učestvovalo oko 70 aviona dnevno, a kasnije i do 400 letelica.

Ukupno:

  • 18.168 registrovanih preleta (SRJ podaci)
  • 38.004 naleta prema NATO izvorima
  • 10.484 borbena dejstva

Tokom agresije bačeno je oko:

  • 22.000 tona projektila
  • 37.000 kasetnih bombi
  • municija sa osiromašenim uranijumom

Uništena infrastruktura i ekološke posledice

Tokom bombardovanja uništen je veliki deo infrastrukture:

  • oko 50% proizvodnih kapaciteta Srbije
  • 25.000 stambenih objekata
  • 470 km puteva
  • 595 km pruga

Oštećeni su:

  • 14 aerodroma
  • 19 bolnica
  • 20 domova zdravlja
  • 69 škola
  • 18 vrtića
  • 44 mosta (38 potpuno srušeno)
  • 176 kulturnih spomenika

Posebno su pogođene rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, što je izazvalo ozbiljne ekološke posledice. NATO je koristio i grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema.

Napadi na civilne ciljeve

Među najznačajnijim napadima izdvajaju se:

  • bombardovanje RTS-a 23. aprila (16 poginulih)
  • razaranje Televizije Novi Sad 3. maja
  • bombardovanje ambasade Kine u Beogradu 7. maja

Kraj agresije

Agresija je okončana nakon potpisivanja Vojno-tehničkog sporazuma kod Kumanova 9. juna 1999. godine.

Prethodno su usledili međunarodni pritisci:

  • dolazak Martija Ahtisarija i Viktora Černomirdina u Beograd
  • pretnje kopnenom invazijom od strane SAD i Velike Britanije

Bombardovanje je zvanično obustavljeno 10. juna 1999. godine. Poslednji projektili pali su:

  • kod sela Kololeč (13:30)
  • u Uroševcu (19:35)

Posledice i dugoročni efekti

Šteta je procenjena na oko 100 milijardi dolara.

Trećina elektroenergetskog sistema bila je uništena, a ekonomski oporavak trajao je godinama.

Agresija je imala i dugoročne političke posledice, uključujući:

  • povlačenje snaga SRJ sa Kosova i Metohije
  • međunarodno prisustvo u pokrajini
  • jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova 17. februara 2008. godine

NATO agresija na Srbiju 1999. godine ostaje jedan od najznačajnijih i najkontroverznijih događaja u novijoj istoriji Balkana. Obeležila je kraj jednog perioda i početak dugoročnih političkih, ekonomskih i bezbednosnih promena koje se i danas osećaju.