Slobodan Milošević je ubijen u Hagu, poručivao je bez trunke dileme njegov pravni zastupnik Zdenko Tomanović.
U intervjuu Nedeljniku jedan od najpoznatijih srpskih advokata ispričao je da mu je Milošević dan pred smrt dao pismo za Sergeja Lavrova, ruskog ministra spoljnih poslova. To pismo Sloba je napisao 8. marta, tri dana pre nego što je pronađen mrtav u ćeliji.
Foto: AFP PHOTO POOL/ FRED ERNST
Milošević je Tomanovića molio da ta četiri lista papira, koja je ispisao svojom rukom, što pre odnese u rusku ambasadu, sa zahtevom da bude prosleđeno Lavrovu.
– U tom pismu se žalio da ga truju i tražio da ga Rusija spase i zaštiti. Ja sam odmah predao to pismo u ruskoj ambasadi, a prijem je kasnije potvrdio i Lavrov – navodi advokat.
ZAVERA ĆUTANJA
Kao dokaz da ga truju, Milošević navodi da je analiza krvi, urađena 12. januara 2006, čije je rezultate dobio 7. marta, pokazala prisustvo izuzetno jakog leka koji se koristi u lečenju lepre i tuberkuloze.
– Oni koji mi ubacuju lek za lepru sigurno ne mogu da me leče. I oni od kojih sam branio zemlju u ratu i koji imaju interes da me ućutkaju takođe. Obraćam vam se u očekivanju da mi pomognete u zaštiti od kriminalnih aktivnosti u instituciji koja radi pod znakom UN – napisao je Sloba.

Foto: TANJUG/ DRAGAN KUJUNDZIC/ bk
Stavili mu pancir od 40 kg, a na glavu vreću
Tomanović se prisetio i prvog haškog susreta s Miloševićem, kada su proveli više od četiri sata u razgovoru.
– Dočekao me je obrijan i u odelu. I pravni vandalizam kojem je bio izložen i danonoćno upaljene reflektore u sobi, koji su bili deo neprikladnog odnosa prema njemu, i 40 kilograma težak pancir i vreću na glavi, koje su mu stavili u transportu, podnosio je s gospodskom mirnoćom i intelektualnom superiornošću – priča Tomanović.
Slobodanov brat Borislav Milošević takođe nije imao dileme da je nekadašnji predsednik SRJ ubijen.
– U zvaničnoj verziji njegove smrti može da stoji šta god bilo, ali činjenica je da mu pet godina u zatvoru nisu radili snimanje prokrvljenosti krvnih sudova, a međunarodni konzilijum je utvrdio da mu je zbog tih problema potrebna hitna hospitalizacija – govorio je sada pokojni Borislav.

Foto: printscreen/TV Prva
Dragan Hadži Antić, dugogodišnji prijatelj porodice Milošević, za Srpski telegraf potvrđuje Tomanovićeve reči:
– Milošević je jasno izrazio zabrinutost da ga truju, ali, nažalost, brzo je preminuo i nikada nije zvanično otkrivena istina.
Zvanična verzija Haškog tribunala
- Milošević umro od infarkta u svojoj ćeliji tokom suđenja
- Srce mu stalo zato što se nije pridržavao propisane lekarske terapije, nego je samoinicijativno uzimao lekove
- Prema tvrdnjama zatvorskih vlasti, Milošević duže vreme uzimao rifampicin, antibiotik koji se koristi pri lečenju lepre
- Kako su naveli, taj lek u potpunosti neutrališe dejstvo medikamenata za regulaciju krvnog pritiska
SVE SU ZNALI

Foto: TANJUG/ DRAGAN KUJUNDZIC/
Počasni predsednik SPS Miloševićev bliski saradnik Milutin Mrkonjić pre svoje smrti za naš list izjavio je da se Sloba držao dostojanstveno:
– Ja sam kod Miloševića u Hagu bio najčešće, ali on nikad nama nije hteo da se žali, verovatno je smatrao da Zdenko, kao njegov advokat, može najviše da uradi. Ubijen je u Hagu, to znamo i lekari su to potvrdili.
Nađen lek star čak sedam godina
General Vinko Pandurević, čovek koji je poslednji video Miloševića živog, za Srpski telegraf je svedočio o večeri uoči Slobine smrti i trenucima kad su ga stražari uveli u ćeliju da vidi mrtvog Miloševića, pošto je bio u ćeliji preko puta njegove.
– Jedan stražar, koji je pretresao njegovu ćeliju, pokazao mi je neku plastičnu bočicu s lekovima iz 1999, natpis je bio dosta izlizan i nisam mogao da vidim koji je lek bio u pitanju – rekao je Pandurević.
Holandski toksikolog Donald Uges tvrdio je da su više od nedelju dana pre Miloševićeve smrti zatvorske vlasti znale da se on ili sam truje ili ga neko truje. U oba slučaja njihova je dužnost bila da ga zaštite, što nisu učinili.
– Dve nedelje pre smrti Miloševića dobio sam njegovu krv na analizu i utvrdio prisustvo rifampicina. Tri dana kasnije obavestio sam zatvorske vlasti o činjenicama koje sam utvrdio – naveo je Uges.
Dodatnu sumnju uneo nalaz iz Bona
Toksikološko superveštačenje instituta za sudsku medicinu univerziteta u Bonu otkrilo je u Miloševićevom urinu prisustvo leka droperidola. Taj medikament je jako sredstvo za smirenje, a američka federalna agencija za lekove i hranu izdala je najozbiljnije upozorenje o štetnosti njegove primene kod srčanih bolesnika. U dokumentu ove agencije piše da doza droperidola veća od 25 miligrama kod srčanih bolesnika često izaziva takozvanu fatalnu srčanu aritmiju, odnosno prestanak rada srca.
BONUS VIDEO
POGLEDAJTE JOŠ:
APOSTOL KOJI JE ZAUSTAVIO GUBU: Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Tadeja i seća se njegovog čuda koje je promenilo ceo grad
DNEVNI HOROSKOP ZA 3. SEPTEMBAR: Ribe rastrzane između srca i razuma, a Škorpije na pragu važne odluke
KAKO KNJIGA MOŽE DA NAHRANI GLADNOG: Priča o Tumanskoj Krasnici koja spaja čuda i milosrđe