Kada vladika Nikolaj govori o strahu Božjem, on ne misli na drhtanje pred kaznom, već na sveto trepetanje pred Veličanstvom Onoga Koji nas je stvorio. Njegove reči za današnji dan podsećaju da je strah Božji dah života duše, ozon koji je čisti, osvežava i osnažuje. Dok čitamo ovu besedu, setimo se da je pravi strah Božji jedini strah koji nas ne porobljava, nego oslobađa – od gordosti, nemara i zabluda – vodeći nas kroz život sa smirenošću, budnošću i dubokom, spasonosnom radošću pred licem Gospodnjim.
Beseda o strahu Božjem
– Provedite vrijeme svojega življenja sa strahom. (I Pet. 1, 17)
Ovo su reči velikog apostola Petra, reči koje imaju dvojnu potvrdu: nebesko nadahnuće i sopstveno iskustvo. Po nebeskom nadahnuću, prosti ribar Petar postao je učitelj naroda, stub vere, silan čudotvorac. Po sopstvenom iskustvu, on je saznao da je sva njegova mudrost i sila od Boga i da zbog toga treba imati u sebi strah Božji. Nikakav drugi strah, nego strah Božji.
Lud se straši samo onda kada munja sevne i grom pukne, a mudar se straši od Boga svaki dan i svaki čas. Tvorac munje i groma strašniji je od obojega, a On se ne pojavljuje pred tobom s vremena na vreme, kao munja i grom, nego neprestano je pred tobom i ne odmiče se od tebe. Zato nije dovoljno samo s vremena na vreme imati strah Božji, nego strahom Božjim treba disati. Strah Božji je ozon u zagušljivoj atmosferi duše naše. Taj ozon donosi čistotu, lakoću, blagouhani miris i zdravlje. Dok god se nije utvrdio u strahu Božjem, Petar je bio samo Petar, a ne apostol, junak, učitelj naroda i čudotvorac.
O braćo moja, da se ne veselimo pre žetve. Ovaj život naš nije žetva, no setva, i trud, i znoj, i strah. Ratar živi u strahu sve dok ne sabere plodove s njive. Ostavimo i mi veselje za dan žetve, a sada je vreme trudu i strahu. Da li ću biti spasen? To pitanje treba svakoga od nas da muči, onako isto kao što ratara muči pitanje: da li ću požnjeti plod od truda moga na njivi? Svaki dan ratar se trudi i strahuje. Trudimo se i mi i strahujmo sve vreme svoga življenja na zemlji.
O Gospode strašni i silni, održi nas u strahu Tvome. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

U besedi za subotu 4. nedelje po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović govori o opasnosti lenjosti koja izobličava čovekovu prirodu, uspavljuje dušu i udaljava nas od Gospoda, koji nas je stvorio za rad, stvaranje i rast.

U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, srpski svetac otkriva zašto je radovanje tuđoj nesreći gadljivo pred Bogom i daleko od Hristove ljubavi.

Vladika Nikolaj Velimirović otkriva gde čovek može da pobegne od potopa tuge i strasti koje prete da ga progutaju i zašto jedino Božja ruka postaje pravi visoki zaklon.

Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas uči da svetost nije samo ideal ili povremena vrlina, već celokupni način života koji nas poziva da sledimo primer Hrista i apostola Petra u veri, milosrđu i nadi – poziv koji može osloboditi i učiniti nas istinskim ljudima.
POGLEDAJTE JOŠ:
„GRAĐANI SU UVEK BILI UZ SVOJU OTADŽBINU“: Vučić: Pobedili smo do sada najbolje organizovanu obojenu revoluciju na evropskom tlu!
Ko nam je podmetnuo ideal lepote porno-diva umesto Rubensovih muza? – u današnjem Pulsu Srbije vikendom, od 12.10
„SRBIJA OSTAJE OPREDELJENA ZA MIR I STABILNOST!“ Vučić se sastao sa Brendanom Hanrahanom – ovo su ključne teme razgovora dvojice državnika! (FOTO)