Najbitnije obeležje jednog hrišćanskog i pravoslavnog doma, pre svega, jeste da je dom osvećen. Pored toga, hrišćanski dom treba da ima: ikonu, kandilo, čirak i sveću, slovo, kadionicu, bosiljak i tamjan, Sveto pismo i Molitvenik.
Osvećenje doma
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
Osvećenje se vrši u svako doba dana. U molitvama na osvećenju, sveštenik se moli za napredak doma, za zdravlje i sreću ukućana, naročito dece, za slogu, za ljubav, razumevanje među ukućanima i za svako dobro koje hrišćani mole od Boga.
Ikona

Svaki hrišćanski dom treba da ima ikonu svoje krsne slave. Ikona se postavlja u najsvečanijoj prostoriji, trpezariji ili dnevnoj sobi i to uvek na istočnom zidu, a više o tome u odvojenom tekstu.
Kandilo

Kandilo se postaalja ispred ikone. Pali se uoči i na dan svakoga praznika i svake nedelje, a može goreti neprestano. Kandilo obično pali i održava domaćica. Kandilo i plamen na njemu simbolizuju svetlost nauke Hristove i svetlost života svetitelja pred kojim se kandilo pali. Istovremeno podseća, sve u kući da i oni treba da žive svetlim i čistim životom. Oni koji imaju u kući kandilo znaju kakvu neponovljivu duhovnu atmosferu uoči praznika i nedelje stvara drhtavi plamičak kandila. Naročito se to urezuje u detinju dušu, i ostaje kao najdraža uspomena iz detinjstva do kraja života. Ta atmosfera je nepresušna inspiracija svim umetničkim i pesničkim dušama i mnoga velika dela su stvorena inspirisana tom drhtavom i nezaboravnom svetlošću i igrom senki domaćeg kandila.
Čirak i sveća
Bez sveće se ne može izvršiti nijedan obred, ni molitva u kući. Čirak i sveća stoje na počasnom mestu u kući i pale se uvek pred molitvu. Plamen sveće ima istu simvoliku kao i kandilo.
Slovo, anafornik, prosfornik
Slovo je drveni pečat koji se utiskuje u slavski kolač. Slovo se, isto kao ikona, nosi u crkvu na osvećenje. Na pečatu su urezana slova: IS HS NI KA što znači Isus Hristos pobeđuje.
Bosiljak
Bosiljak je aromatična biljka, prijatnog mirisa, koja se gaji u baštama i cvećnjacima. Bosiljak se nabere složi u buket uveže se u struku i osuši. Takav se čuva preko cele godine i iznosi se kada sveštenik sveti vodicu da njime kropi ukućane.
Bosiljak i njegov prijatni miris simbolizuju blagodat Duha Svetoga
Kadionica, žar i tamjan

Kadionica u domu je obično ručna, napravljena od zemlje ili metala, i ima raznih oblika koji su u skladu sa hrišćanskim duhom.
Pošto u gradovima često nema žara, potrebno je nabaviti specijalni briket u kolutićima koji zamenjuje žar i vrlo je praktičan. Kadionica i žar u njoj, simbolizuju našu žarku ljubav prema veri i toplotu naše hrišćanske duše. Miris tamjana simbolizuje blagodat Svetoga Duha. Kadionica se upotrebljava prilikom svake molitve. Domaćin kadi, držeći u desnoj ruci kadionicu i njome čini znak krsta.
Kadi se prvo stariji pa mlađi. Kadionica se takođe drži na svečanom mestu u kući.
Sveto pismo – Biblija

Ne može se u hrišćanskom svetu zamisliti dom bez Svetog pisma. Na hrišćanskom Zapadu u svakoj hotelskoj sobi, kraj uzglavlja, ima Sveto pismo, koje stoji gostu na raspolaganju da može da, pročita jedan odeljak iz ove svete knjige i da se tako duhovno okrepi. Nažalost, kod nas Sveto pismo, nije baš česta knjiga u domovima. Naročito zbog naše dece, omladine i budućnosti ovog naroda. Ne može se razumeti istorija, filozofija, umetnost, književnost, muzika, jednom rečju sveukupna civilizacija, bez Biblije. Biblija ili Sveto pismo (to su nazivi za istu knjigu), ima ne samo kulturni, već, pre svega, duhovni, molitveni, religiozni i vaspitni karakter.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE

Mnogo je mudrosti on rekao… a od nas ostaje da ga se sećamo, posebno za praznike ali i inače, i da na njegove mudre reči stalno mislimo

Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.

U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za nedelju druge sedmice Velikog posta, svetitelj piše o tome kako se, kroz Hrista, dolazi do spasenja, naglašavajući snagu vere, ljubavi i nade kao ključnih stanja koja nas vode ka Ocu.

Mudrosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve su vanvremenska riznica znanja.

Svojim životom i delom je postao duhovni predvodnik srpskog naroda.

„Vere su kao vatra: njima je, da bi svetlele, potreban mrak“.

Vreme je da se podsetimo mudrih misli najvećeg srpskog svetitelja.

Njegove mudrosti su neprolazne i siguran putokaz ka spasenju i očuvanju našeg tela i duše od raznih stradanja.

U Makedoniji odzvanja bol, dok Makedonska pravoslavna crkva pruža utehu porodicama stradalih i moli za večni pokoj duša i isceljenje povređenih, podsećajući nas na snagu zajedništva u trenucima najveće tuge.

„Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj“.

U četvrtku treće sedmice Velikog posta Sveti Teofan Zatvornik upozorava da je jezik, ako mu se da na volju, najširi otvor kroz koji odlazi duhovna toplina

Mitropolit bregalnički pozvao je na smirenost, molitvu i ljubav prema preminulima, podsećajući verne na večne istine hrišćanske vere u danima najveće tuge.

Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.

Mitropolit bregalnički pozvao je na smirenost, molitvu i ljubav prema preminulima, podsećajući verne na večne istine hrišćanske vere u danima najveće tuge.

Očevici svedoče o brutalnim egzekucijama hrišćanske zajednice, spaljenim domovima i telima razbacanim po ulicama. dok međunarodna zajednica ostaje pasivna.

Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.

U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.

Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.

Iako je nosio skromnu odeću, patrijarh Pavle je uvek imao lepe cipele – lake, udobne i besprekorno čiste.
POGLEDAJTE JOŠ:
POSLE SMRTI MAJKE ONA JOJ JE NAJVEĆA UTEHA: Baš kada su joj sve lađe potonule, Matoroj stiže podrška iz SPOLJNOG SVETA (FOTO)
'KRAJ ĆE BITI DO 15.' APRILA Vučić: Neko će morati da odgovara – deci treba progledati kroz prste, a onima koji ih teraju na to…
RAZVLAČIO JE PO IMANJU, OBEZBEĐENJE ULETELO MUNJEVITOM BRZINOM! Fizički kontakt – takmičari van sebe od šoka! (GALERIJA)