Na sam praznik Spasovdan, 29. maja, patrijarh srpski Porfirije služiće svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskoj crkvi, uz sasluženje više arhijereja i sveštenstva, pokraj svetiteljevih moštiju. U podne će uslediti čin blagosiljanja slavskih darova u Skupštini grada Beograda.
Litija – hod ljubavi i molitve
Kruna proslave Spasovdana u prestonom Beogradu jeste litija – taj tihi i moćni hod u kome duše vernih hodaju zajedno sa Crkvom kroz ulice grada. Ove godine litiju predvodi upravo Sveti Sava, svojim žezlom i svetom rukom, zajedno sa svojim duhovnim naslednikom, patrijarhom Porfirijem. Simbolično, Sveti Sava se vraća među svoj narod, ne samo kao istorijska ličnost, već kao duhovni vodič kroz vreme i iskušenja.
Litija će krenuti od raskrsnice ulica Kneza Miloša i Kralja Milana, a završiće se na Vračaru, ispred Hrama Svetog Save, upravo na mestu gde je, u ognju stradanja, njegovo telo pretvoreno u pepeo, ali je vera u njegov zagovor večno ostala da gori u narodu.
U litiji učestvuju arhijereji i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve, vojnici, žandarmi, orkestri, studenti, folklorna društva, đaci i hiljade vernih duša. To je prizor duhovne i narodne sabornosti, jedinstva u molitvi za Beograd, Srbiju i čitav svet.

Litijska sveća vekova
Litija nije samo bogoslužbeni čin, već živa istorija. Još od vremena despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica Srpske despotovine, Spasovdan se proslavlja kao gradska slava. Od 1862. godine, zaslugom mitropolita Mihaila Jovanovića, oblikovana je i današnja forma litije. Posle njenog nasilnog prekida 1947. godine, kada su učesnici kamenovani, tradicija je obnovljena tek 1992. godine, pod okriljem patrijarha Pavla. Otada, svake godine, Beograd se seća, moli i diše kao jedno.
Duhovni stub Beograda
Spasovdanska litija je više od sećanja – ona je duhovna osovina Beograda. To je čin vere, sećanja i nade. Na litijskoj zastavi iz 1938. godine stoji poruka: „Ko krsno ime slavi – onom i pomaže“. To je zavet svih onih koji hodaju u veri Svetog Save, koji znaju da se narod ne čuva samo oružjem, već i molitvom, ne samo zakonima, već i ljubavlju.

U danima kada zemlja ište mir, a duše traže svetlost, Beograd odgovara litijom – krsnim hodom za spasenje, pomirenje i obnovu.
Molitva koja korača
Kada se 29. maja uveče stotine sveštenika, hiljade duša i svetiteljska ruka spoje u molitvi, Beograd neće biti samo prestonica – postaće hodajući hram. I svaki kamen kojim litija prođe postaće deo priče o narodu koji pamti, veruje i ide putem Svetitelja.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.

Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.

U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.

Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.

Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
POGLEDAJTE JOŠ:
NEČUVENA JERES – PRESEDAN U PRAVOSLAVLJU: Usred Carigradske patrijaršije katolički kardinal učestvovao u liturgiji zajedno s vladikom
DA LI SU KOŠTICE IZ LUBENICE ZAISTA OTROVNE?
Kako se topi nemačko naoružavanje Kijeva? Juče pet, danas dva „patriota“