U trenucima kada čovek ostane bez nekoga koga je voleo, srce se suočava sa tugom koja ne poznaje granice ni vreme.
Bol zbog rastanka ne bira ni dane ni noći, ne mari za sate ni običaje, već tiho i uporno podseća na prazninu koja je ostala. U takvim trenucima, mnogi osećaju snažnu potrebu da budu bliže onome ko je otišao – da posete grob, zapale sveću, progovore u tišini i podele ono što nisu stigli da kažu.
Pravoslavna vera, međutim, uči da smrt nije kraj, već prelazak iz ovog prolaznog života u večnost. Zato odnos prema upokojenima ne počiva samo na spoljašnjim gestovima, već pre svega na unutrašnjem, molitvenom sećanju.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.

Upravo zato, Crkva neprestano podseća vernike da je najuzvišeniji dar koji možemo dati onima koji su otišli – molitva.
U tišini doma, pred ikonom, uz kandilo i sveću, čovek može da učini mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Molitva nije samo uteha za one koji ostaju, već i duhovna pomoć onima koji su prešli u večnost.
Ona premošćava razdaljine koje ljudski razum ne može da shvati i povezuje ljubav koja ne prestaje ni smrću.
Zato se često postavlja pitanje – da li je ispravno ići na groblje u bilo koje vreme, pa čak i noću, kada tuga najjače pritisne srce.
Na to pitanje dao je odgovor teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević:

– Verujem da vam je i te kako bilo teško kada ste izgubili nekog dragog bližnjeg i da vam je u nekim trenucima i te kako došlo da odete na njegov grob u bilo kom trenutku. I sad se postavlja pitanje može se ići na groblje i noću. Naravno, ništa nas ne sprečava da odemo – kaže Đurđević, ali i objašnjava:
– Međutim, ukoliko vam dođe ta pomisao, da recimo u 2 ujutru odete na groblje, nema potrebe za tako nečim, ali ne postoji zabrana da to učinite. Samo smatram, da bi u takvom trenutku, i vama i pokojniku bila korisnija molitva. Osnosno, korisnije bi bilo da se pomolite Gospodu za dušu za usnulog, jer jedino što pokojnicima treba jeste molitva. Oni ne mogu da se mole – objasnio je teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević.

U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”

Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.

Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.

Često ih mešaju zbog njihove uloge u obredima, jer su oboje povezani sa molitvom, istakao je Đurđević.
POGLEDAJTE JOŠ:
NE DAJ BOŽE DA SE PONOVI PROŠLA GODINA! Voćari strahuju od mraza: To je pravi rulet kada je u pitanju opstanak voća
PRODAVALA ZLATO IZ KUĆE DA BI ŽIVELA! Ovako izgleda UNUTRAŠNJOST DRAGANINOG STANA! Jedna stvar odvlači poglede
Evo kada se pomera sat u Srbiji – gubimo jedan sat sna, OVO JE TAČAN DATUM I VREME!