„Tužan sam zbog Redforda“, kaže Al Paćino dan nakon smrti Roberta Redforda, svog vršnjaka i kolege glumca. „Baš sam ga voleo. Bio je tako divan čovek.“
Možda nije slučajno što ove reči Paćino izgovara upravo dok snima novu adaptaciju Kralja Lira. U poslednje vreme sve češće razmišlja o prolaznosti i smrti. Nedavno je, nakon pola veka, ponovo pogledao film Dog Day Afternoon (Pasje popodne) u kojem je igrao 1975. godine, i ostao pogođen činjenicom da mnogih njegovih kolega iz tog filma više nema.
– Pogodi te to kad ih vidiš sve u tom filmu. Zamisli taj osećaj? Kao san. Sanjaš nekog, srećan si, a onda se probudiš i shvatiš da više nisu tu. Ne postoje – barem ne u tri dimenzije.
Ipak, veruje da film ima moć da „prevari smrt“.
– Na ekranu ostaješ živ – makar u dve dimenzije. To je čarolija. Biću zauvek sirov, ranjiv, blistav – kao Soni u Pasjem popodnevu.
Foto: Tanjug/AP
Pasje popodne, kriminalistička drama Sidnija Lumeta zasnovana na istinitoj priči o pljački banke, bio je jedan od prvih holivudskih filmova koji je otvoreno govorio o transrodnim osobama. Paćino je igrao očajnog Sonija Vorcika, čoveka koji pljačka banku kako bi platio operaciju promene pola svojoj partnerki.
Uloga je stigla nakon što je Paćino već tumačio Majkla Korleonea u Kumu 2. Producent Martin Bregman, njegov dugogodišnji saradnik, ponudio mu je scenario.
– Pročitao sam, bio je dobar, ali nisam želeo da radim to. Bio sam u Londonu, osećao sam se istrošeno. Pomislio sam: Ne mogu ponovo tu vrstu intenziteta. Sve što mi se dešavalo posle Kuma 2 bilo je previše.
Ulogu je odbio. Ali kada je čuo da se i drugi glumci interesuju (mnogi veruju da je reč o Dastinu Hofmanu), Bregman ga je nagovorio da ponovo pročita tekst.
– Shvatio sam da je ovo mnogo više nego što sam mislio. Bio je to moćan scenario, a znao sam da Sidni Lumet režira. Pomislio sam – zašto sam ja ovo odbio? Gde mi je bila glava?
Lumet je glumcima omogućio tri nedelje proba – luksuz u Holivudu. Paćino je ipak imao problem da pronađe Sonija.
– Nisam znao ko je taj čovek kog igram. Došao sam kući, popio pola galona belog vina – što inače ne radim – i celu noć pokušavao da pronađem lik u sebi. Sledeći dan sam došao na snimanje, a svi su mislili da pucam po šavovima. Ali nisam – samo sam postajao neko drugi.
Legendarna scena u kojoj viče „Atika! Atika!“ nastala je potpuno spontano.
– Asistent režije me je zamolio da spomenem zatvor Atika. Znao sam sve o tome, bio sam tu kad se dešavalo. I iz mene je to izašlo. Masa je eksplodirala. To su ti trenuci kad film prosto oživi – ne možeš ih planirati.
Lumet je, kaže Paćino, bio poseban reditelj.
– Ima mnogo velikih, ali Sidni je razumeo glumce. Na njegovom setu si mogao da rasteš.
Čak ga je i Federiko Felini posetio na snimanju i kroz osmeh rekao: „Previše si lep za ovu ulogu.“
Danas, 85-godišnji Paćino, dok snima Kralja Lira, razmišlja o tome šta znači ostati živ kroz film. Posebno ga pogađa odlazak njegovih vršnjaka – poslednji u nizu bio je Robert Redford.
A dok gleda unapred, raduje ga što sledeće godine na Brodveju stiže nova pozorišna adaptacija Pasjeg popodneva sa Džonom Berntalom i Ebonom Mos-Bakrakom. Njegova memoarska knjiga Sonny Boy izašla je prošle godine, a Paćino se šali: „Javiću se opet za 50 godina, povodom jubileja knjige.“
Robert Redford je možda otišao, ali Paćino i De Niro još uvek stoje – pred kamerama i kroz vreme.
BONUS VIDEO:
POGLEDAJTE JOŠ:
EVO ZBOG ČEGA SE TONI BIJELIĆ NIJE OGLASIO! Svi su čekali njegovu REAKCIJU na rođenje unuke!
EMINA JAHOVIĆ U NIKAD ELEGANTNIJEM IZDANJU! Svima pale vilice kad se pojavila!
IZNENADNA SMRT U PORODICI RIJALITI-ZVEZDE! Crna objava osvanula na profilu zadrugara, POTPUNO JE SLOMLJEN!