DA LI BISMO DANAS PREPOZNALI GLAS JOVANA KRSTITELJA? Vladika Nikolaj otkriva zašto proročanstvo iz pustinje i dalje pogađa srce čoveka

U pustinji ljudskog srca, jednako kao i u pustinji Jordana, odjekuje glas proroka koji poziva na buđenje i preobražaj. Vladika Nikolaj Velimirović u današnjoj besedi podseća da Sveti Jovan Krstitelj nije došao da zameni Hrista, nego da raskrči tlo naših pomračenih duša, da poravna staze i učini ih spremnim da prime seme života.

U njegovom glasu odzvanja večna istina: pred Bogom nema ni visokih ni niskih, ni moćnih ni slabih – svi stojimo jednako pozvani da pripremimo put Gospodnji u sebi.

Beseda o Jovanu Preteči, kako ga proreče Isaija

Glas vapijućeg u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite u pustinji staze Bogu našemu. (Isa. 40, 3)

Kad car hoće da poseti neko mesto, on pušta napred vesnike svoje. Neobičnom Caru priliči i neobičan vesnik. Caru Hristu vesnik u pustinji bio je Mojsej, u Jerusalimu proroci, u Nazaretu arhangel, u Vitlejemu istočni mudraci, na Jordanu Jovan. Nikada nijedan car u rodu čovečjem nije imao takve vesnike.

Sveti Jovan Krstitelj bio je tako isto neobičan i osobit kao i drugi vesnici Hristovi. On je bio glas vapijući u dvostrukoj pustinji: u Jordanskoj i u ljudskoj. Kao što je Jordanska pustinja bila besplodna i suha, tako je i pustinja ljudskog duha bila besplodna i suha.

Jovan nije mogao ozeleniti i oplodotvoriti ljudsku pustinju, no on ju je krčio i orao, i tako prigotovljavao zemlju i uravnjavao tle za velikog Sejača, koji dolazeći nosi Sobom i seme i dažd – seme nauke da poseje i dažd blagodati sviše da ozeleni i oplodotvori.

Pokajanjem je Jovan prigotovljavao put, a krštenjem u vodi uravnjavao staze. I put i staze – to su duše ljudske. Pokajanjem su se duše ljudske prigotovljavale da prime seme Hristovo, a krštenjem u vodi – da to seme zariju duboko u zemlju srca svoga.

Oholi i ništi kad se nagi pogruze u vodu svi su ujednačeni, uravnati u ništavilu svome pred veličanstvom preslavnoga Hrista Spasitelja. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu. Ovde nije reč o dolinama i bregovima zemaljskim nego o ništim ljudima i oholim ljudima.

Kao što su mrtvaci u groblju pred očima živoga čoveka svi jednaki, tako su i svi grešnici, ništi i oholi, robovi i gospodari, jednaki pred Bogom živim. Takvo čudesno viđenje vide Isaija, sin Amosov, prorok Boga živoga, Boga jedinog i istinitog.

O Gospode, Care nebeski, kome se voinstva nebeska klanjaju dan i noć, prizri još jedanput na ništavilo naše, i zbog poniženja Tvoga i stradanja Tvoga za nas spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

U današnjoj besedi otkrivamo kako je starozavetni prorok doživeo Božju slavu i kako to iskustvo govori i nama danas.

U besedi za 12. četvrtak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Isaijina proročanstva, otkrivajući večnu moć, mir i ljubav u rođenju Spasitelja koji spaja nebo i zemlju.

U tumačenju proroka Isaije, vladika Nikolaj Velimirović govori o najvećoj tajni vere: kako su ljudi gledali Spasitelja, a nisu prepoznali da u Njemu obitava večni Bog.

U svojoj besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako prorok Isaija vidi svet u kome sukobi nestaju, a ljudi se okupljaju u veri, ljubavi i miru.

Nekadašnja kolevka demona i lažnih bogova zasijala je pustinjama monaha i oltarima Gospoda, kako je još prorok Isaija predvideo – podseća nas današnja beseda vladike Nikolaja Velimirovića.

Proročanstvo Isaije, koje sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači u svojoj besedi za 13. sredu po Duhovima, otkriva Hrista kao temelj bez koga nema ni spasenja, ni smisla ljudskog postojanja.