02/08/2025

INFO

Najnovije Vesti Dana

„AKO SE NE POKAJETE, SVI ĆETE IZGINUTI“: Na veličanstvenom Ilindanskom sabranju, vladika mileševski Atanasije podsetio je na reči Gospodnje

Dok se nad Pribojskom Banjom spuštala tišina blagodati pred praznik Svetog proroka Ilije, u manastiru Svetog Nikolaja uznosila se molitva – tiha, ali ognjena, kao i život ovog starozavetnog proroka. U toj večernjoj tišini, bogato prožetoj duhovnim sadržajem, praznično večernje sa petohlebnicom služio je mitropolit mileševski Atanasije, sabravši vernike na mestu gde se nebo i zemlja neraskidivo dotiču.

Foto: Eparhija mileševska

U navečerje Ilindana, vladika mileševski Atanasije služio je večernje sa petohlebnicom u manastiru Svetog Nikolaja

 

Prorok ognja kao svetionik duhovne postojanosti

Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Marko Papić i jerej Nenad Tešić, a sabrani narod s verom je prinosio svoje srce Bogu, slušajući reči svog pastira koje su duboko prodirale u dušu.

– Sveti ugodnici Božiji imaju to glavno obeležje da su revnovali za Slavu Božiju. Oni su revnovali, trudili se za Slavu Božiju, da za to žive i da to celog života stiču kao najbitnije, najvažnije, najdostojnije – slaviti Boga – poručio je vladika, osvetljavajući lik proroka Ilije kao svetionik u vremenu koje ne zna za smer.

Upozorenje svetu: Udaljavanje od Boga vodi u bezličnost

U svom pastirskom obraćanju, mitropolit je ukazao na duboki raskol između sveta koji se udaljuje od Tvorca i onih koji, poput Ilije, ostaju verni Zajednici sa Bogom.

– Ljudi su, u svom egocentrizmu, u tom iskušenju da sebe prvo otkinu od Boga, pa sebe onda ističu i onda se potpuno odmetnu, udalje se, i podivlja život njihov, izgube ljudske osobine na taj način – istakao je vladika mileševski Atanasije.

Foto: Eparhija mileševska

 

 

Tako pripremljeni duhovno, vernici su dočekali sam praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, u manastiru posvećenom upravo ovom Božijem ognjonoši, na Jabuci kod Prijepolja. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je mitropolit Atanasije, a sasluživali su sveštenici iz Eparhije mileševske i gosti iz Moldavske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata, što je ovom događaju dalo i duboku saborno-pravoslavnu dimenziju.

Crkva je živa i nepokolebljiva: Gospod nas ne napušta

Liturgijski činovi, bogosluženje, molitveni ophod oko svetinje, osvećenje slavskih darova i lomljenje slavskog kolača – sve je bilo protkano nadom, verom i odlučnošću da se ostane na putu koji vodi ka Bogu. Domaćini slave, Odbor za podizanje Krsta na Titerovcu, prineli su svoje darove Gospodu i Crkvi, ne samo u vidu hleba i vina, već i kroz ljubav i trud, kroz služenje koje ne traži zahvalnost.

U svojoj besedi, mitropolit Atanasije osvetlio je suštinu prorokove misije i našeg odnosa prema Crkvi:

– Gospod naš želi da mi budemo zajedno, pošto pripadamo Telu Njegovome, Crkvi Njegovoj, a ona je jedna, cela, puna i zdrava… Gospod ne odustaje od Svoje naklonosti i Svoga pravila da Crkvu uceljuje, da ona ponovo bude cela, jedinstvena, da sve obuhvata i da sve ozdravljuje.

Foto: Eparhija mileševska

 

 

Pokajanje kao temelj duhovnog opstanka

Njegove reči bile su vapaj za jedinstvom, ali i podsećanje da Gospod neprestano poziva, ne da bi zapovedao, već da bi nas vratio Sebi – Izvoru Života.

– Nama je najvažnije da ne odstupimo od Boga, nego da budemo uvek sa Njim u Zajednici. To je bio glavni zadatak proročki, da ljude vraćaju u tu Zajednicu – besedio je vladika.

Ističući da je Ilija bio prorok koji je delima pokazivao silu Božiju, mitropolit je naglasio i važnost pokajanja, pozivajući se na Jevanđelje:

– Ako se ne pokajete, kažem vam, da ćete svi izginuti… Gospod nam daje Duha Svojega da bismo mogli hoditi kroz ovaj život.

 

Ilindan kao svedočanstvo vere, nade i neustrašivosti

Njegove reči nisu bile samo sveštena pouka, već živo Jevanđelje u ovom vremenu punom sumnje i straha, svetionik svima koji se bore da sačuvaju lice Božje u sebi.

Slavsko veselje nastavilo se trpezom ljubavi, gde su se hleb i reč delili jednakom merom – u miru i radosti. U toj jednostavnosti evharistijskog zajedništva, Ilindan u Eparhiji mileševskoj nije bio samo praznik prošlosti, već živo proroštvo za budućnost: ako ostanemo sa Bogom, bićemo celoviti, bićemo Njegovi.

U glasovima sabranih, u molitvenom tihovanju i slavljenju proroka ognja, moglo se čuti ono najvažnije: da ni plamen, ni suša, ni vreme, ni svet – ne mogu ništa onome ko stoji uz Boga, kao što je i Sveti Ilija stajao – nepokolebljiv, ognjen, neustrašiv.