U podnožju planine Jelice, gde se brežuljci lagano spuštaju ka čačanskim selima, nalazi se Manastir Ježevica, jedna od najstarijih svetinja ovog kraja i mesto u kojem se istorija i duhovni život i danas prirodno prepliću.
Predanje govori da je manastir podigao kralj Stefan Dečanski 1330. godine, pa se Ježevica ubraja u red srednjovekovnih zadužbina koje su oblikovale duhovni identitet ovog prostora. I danas, gotovo sedam vekova kasnije, ovaj manastir ostaje mesto kojem se ljudi vraćaju, bilo u molitvi, bilo u tišini koja ovde ima posebnu težinu.
Arhitektura manastira ne nameće se posetiocu, već ga dočekuje jednostavnošću i skladom. Kamen i drvo, vreme i priroda, u Ježevici deluju kao da su se navikli jedno na drugo. Porta je mirna, a zvuk koraka i povremeno zvono crkve postaju deo ambijenta koji nikoga ne požuruje.

U takvom prostoru odvija se i život manastira, koji se ne svodi samo na praznike, ali u njima dobija svoj svečani izraz. Tako i manastirska slava, kada se obeležava prenos moštiju Svetog Nikole, u narodu poznatog kao Mladi Nikola ili Letnji Nikoljdan, okuplja vernike iz Ježevice, Banjice, Lipnice, Rajca, Slatine, Baluge i okolnih sela čačanskog kraja. To je dan kada se u porti jasno vidi kontinuitet jednog dugog sabiranja koje traje generacijama.
– Veliki je praznik za ovu našu svetu obitelj koja za četiri godine slavi sedam vekova postojanja. Ako Bog da, 2030. godine obeležićemo 700 godina ove svetinje – rekao je otac Bogdan Mitrović za RINU.
On podseća da Ježevica zauzima važno mesto među najstarijim svetinjama ovog kraja i da njena istorija govori sama za sebe.
– Čačanska crkva izgrađena je 1192. godine, a manastir Ježevica 1330. godine. Kao zadužbinar pominje se Sveti kralj Stefan Dečanski koji je podigao i slavne Dečane – pojasnio je otac Bogdan.

I pre i posle velikog slavskog sabranja, Ježevica ostaje otvorena za vernike koji dolaze tiho, bez najave i bez povoda. Neki dolaze da zapale sveću, neki da se pomole, a neki samo da u tišini provedu trenutak koji ne pripada svakodnevnoj žurbi.
Danas Manastir Ježevica stoji mirno podno Jelice, bez potrebe da privlači pažnju, ali sa jasnim osećajem trajanja. U njegovoj tišini, u jednostavnosti prostora i u sabranosti ljudi koji mu dolaze, prepoznaje se priča o mestu koje ne menja svoju suštinu, iako prolazi kroz vreme.

Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu – priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.

Malo poznati detalji iz prošlosti, zajedno sa svedočanstvima vernika o čudima, otkrivaju drugačiju sliku jedne od najvažnijih svetinja na Balkanu.

Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.

Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
POGLEDAJTE JOŠ:
Vučić od sutra do srede u Tbilisiju: Sastaće se sa predsednikom i premijerom Gruzije
„ČUO SE NJEN KRIK“ Muškarac u Zagrebu zatvorio ženu na terasi, stigli specijalci i Hitna, policija probila vrata
„U GLAVI IMAM NEKOLIKO IMENA“: Nije najvažnije ko će biti kandidat! Vučić ukazao na KLJUČNO pitanje za budućnost Srbije