U živopisnom kraljevačkom sela Čibukovica, između seoskih puteva i tišine koja se oslanja na šumu, stoji prizor koji se ne viđa često ni u predanjima ni u stvarnosti: mala crkva u stablu hrasta lužnjaka, starog gotovo šest vekova. Ovo nije samo neobična građevina, već spoj predanja, vere i potrebe da se ono što je živo u prirodi sačuva kao sveto.
Živi hram koji je izrastao iz drveta
Od davnina se kod slovenskih naroda drvo doživljavalo kao više od biljke. U Čibukovcu kod Kraljeva se ta nit nije prekinula. U monumentalnom hrastu, visokom preko trideset metara, obima oko osam metara i prečnika od dva i po metra, nastala je mala crkva posvećena Svetoj Trojici.
Ideja da se drvo sačuva i dobije novo duhovno značenje nije došla iz jednog trenutka, već iz dugog trajanja zajednice koja ga je smatrala svetinjom. Meštani nisu želeli da ovaj, kako ga često nazivaju, sveti hrast ode u zaborav. Iz te odluke rodila se i mala, neobičn crkva koja ne liči ni na jednu drugu.
Kada korenje postane oltar
Posla oko izgradnje crkve prihvatio se Mihajlo Jerotijević, koji je zajedno sa ocem Radojkom u samom stablu čibukovačkog hrasta sagradio molitveno zdanje neobičnog i gotovo nestvarnog izgleda. Drvo nije samo zadržano kao prirodni spomenik, već je postalo prostor u kojem se molitva i priroda prepliću bez granice.
– Sveta Trojica je seoska slava i na taj dan se kod hrasta okupi veliki broj meštana, ali i gostiju iz okolnih sela i grada Kraljeva. Međutim, ova svetinja je mesto okupljanja i tokom drugih praznika, te se u našoj crkvi nalaze i ikone Svetog Jovana, Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Đorđa, Presvete Bogorodice i još nekih svetaca. Poneko navrati i nedeljom da se pomoli za zdravlje i napredak svojih najbližih i najdražih – rekao je meštanin
za Rinu.
Tokom vremena, crkva u hrastu postala je više od lokalne zanimljivosti. Pretvorila se u mesto okupljanja, ali i u tačku gde se seoska pobožnost prirodno vezuje za tradiciju i prirodu koja okružuje Čibukovac. Hrast, koji mnogi smatraju jednim od najstarijih u Srbiji, i dalje stoji stabilno, sa širokom krošnjom koja podseća na nekadašnje lužnjikavo-jasenove šume ovog kraja.
Drvo koje pamti više od sela
Uz prirodne karakteristike, za ovo drvo vezuju se i predanja. Veruje se da je reč o srećnom drvetu, a u narodnim pričama pominje se i da se u njegovoj krošnji povremeno „skupljaju vile“. Meštani tako prenose deo usmene tradicije koja se prepliće sa svakodnevnim životom sela.
Zanimljivo je i to što, prema njihovim rečima, od trenutka kada je u hrastu podignuta crkva, više nije bilo čestih udara gromova i munja u njegove grane, za razliku od ranijih godina. Bilo da se posmatra kroz veru ili kroz slučajnost prirode, ta promena je ušla u lokalno sećanje kao još jedan znak posebnosti ovog mesta.
Država je, prepoznajući izuzetne biološko-ekološke karakteristike hrasta, zakonom zaštitila ovo stablo. Time je njegova vrednost potvrđena i sa naučne strane, ne samo kroz veru i predanja.
Danas meštani Čibukovca za ovo mesto kažu da ga čuvaju kao najveću svetinju. Crkva u hrastu, nastala između drveta i ljudske ruke, ostaje jedinstven primer kako se vera, priroda i tradicija mogu susresti na jednom prostoru koji i dalje živi svojim tihim, ali snažnim životom.

U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.

Na obali Zapadne Morave nalazi se sveto mesto gde su nevini potražili spas, a iza sebe ostavili svedočanstvo o veri koja je nadživela plamen i dim.
POGLEDAJTE JOŠ:
Mijatović podneo ostavku!
NA ROĐENDAN CRKVE SOPOĆANI DOBILI NOVOG MONAHA, A PAROHIJA ĐAKONA: Iskušenik Nemanja postao otac Filotej, a veroučitelj Miloš rukopoložen u đakonski čin
Kakav šamar za 'studentsku' listu! Sociolog ih zgazio: Dosta ste glumili političke device, danas smo shvatili da su spremni na sve! (FOTO)