Pod svodovima Hrama Svetog Save na Vračaru, gde se već decenijama sabira najviša crkvena vlast Srpske pravoslavne crkve, i ove godine okupili su se arhijereji iz otadžbine i rasejanja kako bi razmatrali pitanja koja oblikuju život Crkve, njen odnos prema vernicima, obrazovanju, dijaspori i izazovima vremena. Redovno zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora SPC održano je od 13. do 19. maja 2026. godine, a prvo saopštenje sa Sabora donelo je poruke koje zadiru daleko izvan administrativnih odluka i dnevnog reda.
Sabor je počeo liturgijski – kako i dolikuje crkvenom telu koje svoje jedinstvo vidi pre svega u zajedničkoj molitvi.
Liturgijski početak sabora
„Ovogodišnje redovno zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve započelo je svetom sabornom arhijerejskom Liturgijom i prizivom Svetog Duha u Spomen-hramu Svetog Save na Vračaru u sredu, 13. maja 2026. godine, uz načalstvovanje Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Porfirija i sasluživanje dvadeset četvorice i molitveno prisustvo još četvorice gospode arhijereja Srpske Crkve iz otadžbine i rasejanja.”
Već narednog dana usledio je radni deo zasedanja u donjoj crkvi Hrama Svetog Save, posvećenoj Svetom knezu Lazaru. Upravo tu, pred svim eparhijskim i vikarnim arhijerejima, patrijarh Porfirije održao je govor koji je obeležio početak ovogodišnjeg Sabora i otvorio teme koje se tiču samog razumevanja poretka, slobode i odgovornosti unutar Crkve.
Poruka o služenju i odgovornosti
„U Crkvi niko od nas ne živi kao izolovani pojedinac, niti je bilo ko od nas vlasnik službe i dara koji su mu povereni. Svako služi u Telu Hristovom, u zajednici, u poslušnosti, u svome činu i na mestu koje mu je povereno. Kao što u Liturgiji sve ima svoje vreme i mesto, tako i u životu Crkve svaka služba ima svoju meru, blagoslov i odgovornost.”
Táksis kao duhovni temelj poretka
Patrijarh je posebno naglasio pojam „táksisa”, odnosno crkvenog poretka, objašnjavajući da on ne predstavlja sputavanje slobode, već način da se očuva zajedništvo i duhovna ravnoteža.
„Táksis – poredak u hrišćanskom iskustvu Crkve nije okov nametnut slobodi, nego odsjaj božanskoga Logosa u poretku tvorevine i života Crkve. Sloboda u Crkvi nije samovolja, nego služenje u istini i ljubavi; nije odbacivanje poretka, nego život u njemu, gde ljubav ne biva izgovor za haos, revnost ne prelazi u nametanje, a vlast ne služi gospodarenju, nego služenju.”
Između pritisaka i crkvene slobode rasuđivanja
U nastavku obraćanja, poglavar SPC upozorio je i na opasnost od spoljašnjih pritisaka, medijskih polarizacija i sukoba koji, kako je istakao, mogu da zamagle crkveno rasuđivanje.
„Upravo iz takvog liturgijskog i sabornog iskustva Crkve proizlazi i njeno kanonsko ustrojstvo. Narod Božji, sveštenstvo i monaštvo sa pažnjom i nadom očekuju glas Sabora i zato je naša dužnost da ne budemo vođeni prolaznim pritiscima, medijski stvorenim podelama i veštački proizvedenim sukobima, nego da sačuvamo slobodu crkvenog rasuđivanja.”
Otvorena pitanja i rana Crkve
Istovremeno, patrijarh Porfirije naglasio je da sloboda ne znači ignorisanje problema, već spremnost da se o njima govori odgovorno i trezveno.
„Ali ta sloboda ne znači zatvaranje očiju pred problemima, nego spremnost da Sabor, kada za to dođe vreme i kada pitanja sazru, sa duhovnom odgovornošću, trezvenošću i odgovarajućom kanonsko-pravnom utemeljenošću razmatra i one rane koje nastaju u samom životu Crkve, ispravljajući sa duhovnom odgovornošću ono što se pokazalo kao štetno za život Crkve, radi mira, poretka i duhovnog zdravlja Crkve…”
Povratak izvornom crkvenom poretku
U delu govora koji je među prisutnima ostavio snažan utisak, patrijarh je poručio da cilj Sabora nije stvaranje nekakvog „novog poretka”, već povratak temeljnim načelima koje je Crkva nasledila kroz vekove.
„Sabiramo se, stoga, ne da ustanovljavamo novi poredak, nego da se, kao braća i arhijereji, iznova vratimo onom poretku koji nam je sâm Hristos, kroz svoje apostole, svete oce i sabore, kao i kroz vekovno iskustvo naše pomesne Crkve, poverio na čuvanje. Táksis ne potiskuje harizmu, nego je čuva od raslabljenosti i samovolje.”
Zajednica kao blagodatni život Crkve
Patrijarh je podsetio i da crkvena zajednica nije rezultat ljudskog dogovora ili organizacije, već izraz blagodatnog života Crkve.
„Zajednica, κοινωνία, nije posledica ljudskog dogovora, nego sâm blagodatni život Tela Hristovog, koji se čuva u veri, ljubavi i vernosti poretku koji je Duh Sveti dao Crkvi…”
Molitveni završetak saborskog obraćanja
Na kraju svog obraćanja, poglavar SPC uputio je molitvenu poruku koja je ujedno predstavljala i duhovni okvir saborskog rada.
„Molim Vaskrsloga Gospoda da nam daruje duh smirenja, trezvenosti i ljubavi; reč koja ne ranjava, nego isceljuje; revnost koja ne razara, nego izgrađuje; slobodu koja ne prerasta u samovolju, nego se preobražava u poslušnost istini. I da u svemu što budemo činili ovih dana imamo pred očima ne sebe, ne prolaznu slavu i ne strah od ljudi, nego Hrista Gospoda, pred kojim ćemo svi položiti odgovor za povereno nam stado…”
Posle uvodnih sednica, Sabor je razmatrao širok spektar pitanja iz života Crkve — od rada Sinoda i Velikog crkvenog suda do delovanja brojnih ustanova, fondacija i službi SPC.
„U saborskim sednicama koje su usledile, saslušani su i analizirani izveštaji o radu Svetog Arhijerejskog Sinoda, Velikog crkvenog suda i eparhijskih arhijereja, zatim izveštaji arhijereja nadležnih za vojne sveštenike u Vojsci Srbije i Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kao i izveštaji o radu Patrijaršijskog upravnog odbora, Patrijaršijske biblioteke, Muzeja i Arhiva Srpske pravoslavne crkve, dobrotvorne fondacije „Čovekoljublje”, pokloničke agencije „Dobročinstvo” i drugih fondacija, ustanova i službi Srpske pravoslavne crkve, o njihovom radu u prethodnoj godini.”
Nova srpska svetiteljka
Posebna pažnja posvećena je životu Crkve u rasejanju, naročito eparhijama u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i na britanskim ostrvima, gde SPC poslednjih godina nastoji da očuva jedinstvo među vernicima koji žive daleko od matice.
Jedna od najvažnijih odluka ovogodišnjeg Sabora jeste pribrajanje liku svetih monahinje Jefimije Devičke, u narodu poznate kao blažena Stojna Zarić.
„Tokom ovogodišnjeg zasedanja saborski oci su Liku Svetih pribrojali počivšu monahinju Jefimiju Devičku, u narodu poznatu kao „blaženu Stojnu” (Zarić), upokojenu davne 1895. godine, prepoznajući u njenoj ličnosti primer vrlinskog i podvižničkog života, čije je prvo žitije priredio još sveti vladika Nikolaj Velimirović. Za datum njenog svečanog praznovanja Sabor je odredio 28/15. februar svake godine.”
Reforma bogoslovskog obrazovanja
Značajan deo saborskih razgovora bio je posvećen i crkvenom obrazovanju. Iz saopštenja se vidi da SPC nastavlja reformu bogoslovskog školstva i pokušava da snažnije poveže obrazovanje sa duhovnim i vaspitnim ciljevima.
„Sabor je analizirao trenutno stanje i probleme crkvene prosvete i saslušao izveštaje o radu svih obrazovnih ustanova Srpske Crkve. Tokom ovog zasedanja nastavljene su prošlogodišnje aktivnosti na polju reforme plana i programa u srpskim pravoslavnim bogoslovijama. U tom cilju doneta je nova uredba o bogoslovijama i usvojeni su novi programi za četvorogodišnje školovanje u bogoslovijama.”
Među važnijim odlukama nalazi se i unapređenje Akademije za umetnost i konzervaciju SPC, koja će ubuduće delovati kao Fakultet „Despot Stefan Lazarević”.
Istovremeno, Sabor je otvorio i temu osnivanja srpskog pravoslavnog univerziteta „Sveti Sava”, predstavljajući tu ideju kao nastavak vekovne obrazovne tradicije koja je duboko povezana sa istorijom Crkve.
„Crkveni univerziteti i visokoškolske ustanove koje osnivaju ili podržavaju hrišćanske Crkve nisu nikakva novost u evropskom i svetskom obrazovnom prostoru. Naprotiv, oni predstavljaju jedan od njegovih najstarijih i najznačajnijih oblika.”
Vizija crkvenog univerziteta
U saopštenju se podseća da je još Sveti Sava postavio temelje obrazovanja unutar Crkve — od Studenice do Žiče — i da je cilj budućeg univerziteta mnogo širi od pukog sticanja diploma.
„Sveti Arhijerejski Sabor je konstatovao da ideja osnivanja crkvenog univerziteta predstavlja izraz odgovornosti i staranja za sve koji žele da svoje obrazovanje steknu u okrilju Crkve, naročito zbog činjenice da se obrazovanje i prosveta, prosvećivanje i studiranje ne tumače prevashodno kao proces sticanja određenih znanja, već pre svega kao razvijanje vrline i put bogopoznanja.”
Nasleđe Svetog Save u savremenom kontekstu
Drugi deo saopštenja sa redovnog zasedanja Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve pokazao je da su se pred arhijerejima našla neka od najosetljivijih pitanja crkvenog i nacionalnog života — od položaja srpskog naroda i svetinja na Kosovu i Metohiji, preko stanja u pojedinim eparhijama, do ratnih sukoba i položaja pravoslavlja u svetu.
Među temama koje su zauzele posebno mesto na ovogodišnjem Saboru našao se izveštaj o stanju Crkve na Kosovu i Metohiji, prostoru koji je u saopštenju opisan kao duhovno i istorijsko središte srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve.
„Na dnevnom redu ovogodišnjeg redovnog zasedanja najvišeg crkvenojerarhijskog tela Srpske pravoslavne crkve našao se i izveštaj o stanju Crkve na Kosovu i Metohiji. Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve i ovom prilikom potvrđuje svoju trajnu i nepokolebivu duhovnu brigu i odgovornost za verni narod, sveštenstvo, monaštvo i svetinje drevnog sedišta Patrijaraha i Arhiepiskopa srpskih, Pećke Patrijaršije i Eparhije raško-prizrenske na Kosovu i Metohiji, prostoru od posebnog duhovnog i istorijskog značaja za našu pomesnu Crkvu.”
Saborski oci izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog novih političkih i pravnih okolnosti koje bi, kako navode, mogle dodatno da ugroze svakodnevni život srpskog naroda u južnoj pokrajini, posebno funkcionisanje škola i zdravstvenih ustanova.
Oprez pred novim zakonodavnim izazovima
„Sabor sa posebnom zabrinutošću prati najnovija dešavanja i najavu sprovođenja spornog Zakona o strancima, koji ozbiljno dovodi u pitanje opstanak i nesmetano funkcionisanje obrazovnih i zdravstvenih ustanova od suštinskog značaja za život srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, kao i sve učestalije izazove sa kojima se suočava naš verni narod, kao i naše svetinje i monaške zajednice, koje i u teškim okolnostima istrajavaju u očuvanju živog duhovnog i liturgijskog prisustva Crkve na ovom prostoru.“
U saopštenju je posebno naglašeno da manastiri i crkve na Kosovu i Metohiji, uprkos pritiscima i iskušenjima, ostaju mesta živog bogoslužbenog života i okupljanja vernika iz celog sveta.
„Posebno ohrabruje činjenica da naše drevne svetinje, uprkos mnogobrojnim iskušenjima, nastavljaju da sabiraju veliki broj poklonika iz zemlje i sveta, svedočeći da one nisu samo spomenici kulture, već pre svega živi centri bogoslužbenog, duhovnog i crkvenog života.“
Glas sa sabora o statusu svetinja
Sabor je uputio i punu podršku mitropolitu raško-prizrenskom Teodosiju, sveštenstvu, monaštvu i vernicima koji, kako se navodi, istrajavaju u očuvanju svog identiteta i prisustva na Kosovu i Metohiji.
„Sveti Arhijerejski Sabor daje punu podršku Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu raško-prizrenskom g. Teodosiju, sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu u njihovim naporima da, uprkos stalnim pritiscima i neizvesnostima, očuvaju svoje vekovno prisustvo, duhovni, kulturni i istorijski identitet…“
Istovremeno, Sabor je pozvao da se pred domaćim i međunarodnim institucijama nastavi svedočenje o potrebi zaštite prava SPC i njenog vernog naroda.
„…da pred domaćim i međunarodnim predstavnicima, sa dodatnom posvećenošću, nastave da, u duhu Jevanđelja Hristovog, svedoče istinu o neophodnosti zaštite ljudskih, verskih i imovinskih prava Srpske Pravoslavne Crkve i njenog vernog naroda na Kosovu i Metohiji, i osnaživanju njene pozicije u cilju opstanka kako našeg vernog naroda, tako i jedinstvene hrišćanske kulture i civilizacije na tlu istorijskog ishodišta i duhovnog središta srpskog naroda.“
Unutrašnje preispitivanje eparhije žičke
Jedna od najznačajnijih odluka ovogodišnjeg Sabora odnosi se na Eparhiju žičku. U saopštenju se navodi da je detaljno analizirano stanje u toj eparhiji, uključujući finansijsko poslovanje i pitanje odgovornosti nadležnog arhijereja.
„Na saborskim sednicama detaljno je analizirana situacija u Eparhiji žičkoj, njeno materijalno-finansijsko poslovanje i pitanje odgovornosti nadležnog eparhijskog arhijereja.“
Posle razmatranja svih okolnosti, Sabor je doneo odluku o razrešenju mitropolita Justina od upravljanja Eparhijom žičkom.
„U cilju uspostavljanja redovnog crkveno-pravnog poretka u odnosnoj eparhiji, Sabor je doneo odluku o razrešenju Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita g. Justina od daljeg upravljanja Eparhijom žičkom.“
Etika, porodica i savremeni izazovi
Pored pitanja unutrašnjeg života Crkve, saborski oci bavili su se i savremenim etičkim izazovima. Poseban deo pažnje posvećen je bioetici i temi porodice.
„U svom pastirskom staranju za verne u ovim vremenima tehnoloških inovacija i etičkih dilema, deo svoje pažnje Sabor je posvetio i pitanju bioetike, saslušavši izveštaj o radu sinodskih odbora za bioetiku i odbora za brigu o porodici i svetinji braka.“
Ovogodišnje zasedanje Sabora obeležio je i jubilej posvećen Svetom Savi. Tim povodom otvorena je izložba „Sveti Sava“ u Galeriji SANU, u organizaciji Muzeja SPC.
„Ovogodišnje zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora obogaćeno je i svečanim otvaranjem izložbe pod nazivom „Sveti Sava“, povodom proslave jubileja, 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, potonjeg prvog srpskog prosvetitelja i arhiepiskopa…“
Odnosi sa pravoslavnim svetom i globalne krize
Sabor je tokom rada uputio i zvanične čestitke novoizabranom gruzijskom patrijarhu-katolikosu Šiju, a SPC su na njegovom prvom liturgijskom predstojanju predstavljali episkopi Stefan i Nikon.
Pored brojnih tema, arhijereji su posebnu pažnju posvetili odnosima sa drugim pravoslavnim crkvama, ali i delovanju različitih religijskih grupacija na kanonskom prostoru SPC.
„Pored mnoštva tema kojima su se otačastveni arhijereji bavili na Saboru, posebnu pažnju posvetili su i odnosima sa drugim sestrinskim pravoslavnim crkvama. Razmatrane su, između ostalog, i posledice nekanonskog delovanja raznih religijskih grupacija na kanonskoj teritoriji naše pomesne Crkve, kao i odnosi naše Crkve sa nepravoslavnim crkvama i verskim zajednicama, kako u okruženju, tako i u svetu.“
Značajan deo saborskih razgovora odnosio se i na ratove i krize koje potresaju savremeni svet. U tom kontekstu posebno je pomenut položaj Ukrajinske pravoslavne crkve.
„Sabor je raspravljao i o duhovnim i geopolitičkim posledicama ratnih sukoba i kriza širom sveta. Tim povodom razmatrana je i dalje aktuelna tema stradanja Ukrajinske Pravoslavne Crkve od strane aktuelnih vlasti u Kijevu, oduzimanje njene imovine, hramova i manastira, progona arhijereja, sveštenika i monaha ove jedine kanonske Crkve u Ukrajini, lišenih osnovnih ljudskih prava i sloboda zajemčenih međunarodnim konvencijama.“
Sabor je zbog toga ponovo apelovao na međunarodne institucije da, kako se navodi, ne ostanu nemi pred progonom pravoslavnih vernika i crkvenih zajednica u Ukrajini.
„Sabor otuda, opet i opet, podiže svoj glas u zaštitu obespravljene i progonjene pravoslavne braće, upućujući apel svim relevantnim međunarodnim institucijama da ne zatvaraju oči pred ovom velikom nepravdom.“
Tokom zasedanja održana je i sednica Centralnog tela za dovršenje Hrama Svetog Save na Vračaru, na kojoj je razmatran izveštaj o dosadašnjim radovima i budućim planovima vezanim za završetak najvećeg pravoslavnog hrama na Balkanu.
Promne u sastavu Svetog arhijerejskog sinoda
„Tokom Sabora održana je i sednica Centralnog tela za dovršenje Spomen-hrama Svetog Save na Vračaru, kojom prilikom je primljen izveštaj ovog tela o svim dosadašnjim radovima izvršenim prilozima pobožnog naroda i uz pomoć države Srbije, kao i o preostalim radovima na ovom zavetnom hramu srpskog naroda.“
Na kraju zasedanja donete su i odluke o promenama u sastavu Svetog Arhijerejskog Sinoda. Mitropolitima Fotiju i Teodosiju istekao je mandat u Sinodu, dok su za nove članove izabrani mitropolit šumadijski Jovan i mitropolit timočki Ilarion.
„U Svetom Sinodu mandat je prestao Mitropolitu zvorničko-tuzlanskom g. Fotiju i Mitropolitu raško-prizrenskom g. Teodosiju, te će oni u narednom jednogodišnjem periodu biti članovi zamenici ovog tela. Kao članovi Sinoda u preostalom jednogodišnjem mandatu ostaju Mitropolit bački g. Irinej i Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije, a za nove članove u predstojećem dvogodišnjem mandatu ovom prilikom izabrani su Mitropolit šumadijski g. Jovan i Mitropolit timočki g. Ilarion“, zaključuje se u saopštenju
POGLEDAJTE JOŠ:
KO NIJE VEROVAO, TAD JE POVEROVAO! Suta slavimo Spomen na pojavu Časnog krsta u Jerusalimu!
Oglasio se AMSS: Evo kakvo je trenutno stanje na granicama
Nevreme samo što nije počelo: Ovi delovi zemlje su prvi na udaru jakih pljuskova, spremite se