Susret na srpski način često počinje gestom koji na prvi pogled deluje jednostavno, ali u sebi nosi slojeve značenja koje mnogi uzimaju zdravo za gotovo. Iako su se nekada Srbi, poput većine evropskih naroda, pri susretu ljubili dvaput, promena koja je nastupila u novije vreme bila je brza i gotovo neprimetna. Sa povratkom veri i snažnijim oslanjanjem na pravoslavno nasleđe, tri poljupca postala su prepoznatljiv deo identiteta. Ovaj običaj otišao je toliko daleko da se i u protokolima visokih državničkih susreta prati koliko puta se gost poljubio sa domaćinima, kao da se u tom broju krije poruka koju tek treba odgonetnuti.
Zašto baš tri poljupca i šta oni zapravo znače
Za razliku od Srba, Grci, iako dele isto pravoslavno nasleđe, ostaju pri dva poljupca. Ta naizgled mala razlika otvara zanimljivo pitanje: kako je isti verski okvir iznedrio različite običaje?
U srpskom slučaju, odgovor se najčešće traži u simbolici. Tri poljupca gotovo se spontano dovode u vezu sa Svetom Trojicom – Ocem, Sinom i Svetim Duhom. Taj broj nije puka forma, već znak koji upućuje na veru i pripadnost. Ipak, Crkva na ovu pojavu ne gleda kao na strogo propisanu praksu, već pre kao na deo narodnog izraza vere.

Šta o ovom običaju kaže Crkva
Jeromonah Evtimije to objašnjava bez nastojanja da običaju da dogmatsku težinu:
– Ovo pitanje je više upućeno etnologu nego teologu. Zašto? Zato što bi on tačno odgovorio od kada, kako i ko je uveo taj običaj u naš narod. Ja ti samo kratko mogu reći da se mi Srbi celivamo po tri puta u ime Svete Trojice – Oca, Sina i Svetoga Duha. Na taj način naglašavajući trojičnost jednog Boga, za razliku od muslimana koji drugačije uče. Te bi to bilo neko naše javno ispovedanje vere, pogotovu u doba Turske vladavine Srbijom – rekao je jeromonah Evtimije, prenosi portal svetosavlje.org.
Upravo u tom istorijskom sloju krije se ključ razumevanja. U vremenu kada je vera bila i lični i zajednički oslonac, čak i svakodnevni gestovi mogli su postati tiha potvrda identiteta. Tri poljupca nisu bila samo znak bliskosti, već i diskretno, ali jasno svedočenje pripadnosti pravoslavlju.
Zašto Grci nisu prihvatili isti običaj
Grčki običaj, s druge strane, razvijao se u drugačijim okolnostima. Iako i tamo postoji snažna veza između vere i svakodnevice, broj poljubaca nije dobio isto simboličko značenje. Dva poljupca ostala su u domenu društvenog bontona, bez potrebe da nose dodatnu teološku poruku.
Zato razlika između „dva“ i „tri“ nije samo stvar navike. Ona otkriva način na koji se vera utkala u svakodnevni život različitih naroda. Kod Srba, taj broj je postao više od pozdrava – pretvorio se u znak raspoznavanja, u gest koji govori i onda kada reči izostanu.
U tom kratkom susretu, kroz tri dodira obraza, sabrano je mnogo više nego što se na prvi pogled vidi: istorija, vera i potreba da se pripadnost ne samo oseća, već i pokaže.

Priče o svetiteljima Zini, Mini, Ini, Pini i Rimi otkrivaju kako tradicija pravoslavne crkve spaja istoriju apostola i mučenika sa savremenim imenima.

Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.

Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.

Iza obećanja o „tajnim znanjima“ često se kriju strah, nemir i duhovna pometnja — a mitropolit pirejski ukazuje na posledice koje ne treba ignorisati.
POGLEDAJTE JOŠ:
HOROSKOP ZA 6. APRIL: Škorpije – veza vam je u krizi, Blizanci – dobijate važan poziv!
“DA NAM VERA NE POSTANE IDEOLOGIJA”: Snažna poruka patrijarha Porfirija na praznik Cveti
OVO JE KLJUČNI DOKAZ! Poznati srpski novinar razotkrio najnovije detalje o akciji kod Kanjiže: Otkrivena dva puta kojim je eksploziv stigao do gasovoda: DNK sa torbi rešava sve!