Na 6. času
Knjiga proroka Isaije (28,14-22)
14. Zato slušajte reč Gospodnju, ljudi potsmevači, koji vladate narodom što je u Jerusalimu. 15. Što rekoste: uhvatismo veru sa smrću, i ugovorismo s grobom; kad zađe bič kao povodanj, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi utočište, i za prevaru zaklonismo se; 16. Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja mećem u Sionu kamen, kamen izabran, kamen od ugla, skupocen, temelj tvrd; ko veruje neće se plašiti.
17. I izvršiću sud po pravilu i pravdu po merilima; i grad će potrti lažno utočište i voda će potopiti zaklon. 18. I vera vaša sa smrću uništiće se, i ugovor vaš s grobom neće ostati, a kad zađe bič kao povodanj, potlačiće vas. 19. Čim zađe, odneće vas, jer će zalaziti svako jutro, danju i noću, i kad se čuje vika, biće sam strah.
20. Jer će odar biti kratak da se čovek ne može pružiti, i pokrivač uzak da se ne može umotati. 21. Jer će Gospod ustati kao na gori Ferasimu, razgnjeviće se kao u dolu Gavaonskom, da učini delo svoje, neobično delo svoje, da svrši posao svoj, neobičan posao svoj. 22. Nemojte se dakle više potsmevati da ne postanu jači okovi vaši, jer čuh od Gospoda Gospoda nad vojskama pogibao određenu svoj zemlji.
Na večernji
Prva knjiga Mojsijeva (10,32; 11,1-9)
32. To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdeliše narodi po zemlji posle potopa.
1. A beše na celoj zemlji jedan jezik i jednake reči. 2. A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se onde. 3. Pa rekoše među sobom: „Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo.” I behu im opeke mesto kamena i smola zemljana mesto kreča. 4. Posle rekoše: „Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo raseali po zemlji.” 5. A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovečiji.
6. I reče Gospod: „Gle, narod jedan, i jedan jezik u sveh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili. 7. Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugoga što govore.” 8. Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. 9. Zato se prozva Vavilon, jer onde pomete Gospod jezik cele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.
Priče Solomonove (13,20-25; 14,1-6)
20. Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se drži s bezumnicima postaje gori. 21. Grešnike goni zlo, a pravednicima se vraća dobro. 22. Dobar čovek ostavlja nasledstvo sinovima sinova svojih, a grešnikovo imanje čuva se pravedniku. 23. Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. 24. Ko žali prut, mrzi na sina svog; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. 25. Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.
1. Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava. 2. Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putevima, prezire ga. 3. U ustima je bezbožnikovim prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova. 4. Gde nema volova, čiste su jasle; a obilata je letina od sile volovske. 5. Istinit svedok ne laže, a lažan svedok govori laž. 6. Potsmevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći.

Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.

Pouka svetogorskog starca koja menja pogled na razgovor i unutrašnji mir.

Pouka svetogorskog starca otkriva jednostavan čin koji vraća snagu duši i oslobađa srce od težine greha.

Pouka velikog duhovnika otkriva kako prepoznati lažne pastire i očuvati veru, čak i kada pobožnost bledi pred zabludama i nasiljem nad duhovnim stadom.
POGLEDAJTE JOŠ:
HOROSKOP ZA ČETVRTAK 19. MART: Strelčevima će biti ponuđena liderska pozicija, Blizanci imaju romansu s kolegom s posla!
„TREBA DA GA BUDE SRAMOTA, GLUPOSTI!“ Srpkinja oplela po Toniju Cetinskom i tvrdnjama o LOGORU, sasula najoštrije
ISPRAĆAJ VELIKOG PRAVOSLAVNOG VOĐE: Patrijarh Porfirije služio pomen patrijarhu Iliji