U pravoslavnom predanju bolest se ne posmatra samo kao biološki ili medicinski problem, već kao stanje koje zahvata celokupnog čoveka – telo, dušu i duh. Čovek je stvoren kao jedinstvo, i sve što se događa u unutrašnjem, duhovnom životu neizbežno se odražava i na telesno stanje.
Zbog toga Crkva na bolest ne gleda isključivo kao na kaznu, ali ni kao na puku slučajnost, već kao na posledicu palog sveta i često kao na sredstvo kroz koje se čovek priziva na pokajanje, smirenje i povratak Bogu.
Sveto pismo i Sveto predanje svedoče da su greh, strasti i unutrašnji nemir duboko povezani sa patnjom i bolešću. Greh se u pravoslavlju ne shvata samo kao prestup zakona, već kao rana na duši, kao poremećaj prirodnog poretka u čoveku.
Kada su strasti – kao što su gnev, zavist, gordost, neuzdržanost i mržnja – prisutne i negovane, one razaraju unutrašnji mir i narušavaju sklad između duše i tela. Otuda mnogi sveti oci govore da bolest često ima duhovni uzrok, i da isceljenje ne počinje uvek od tela, već od srca.
Pravoslavna crkva ne odbacuje lekare i medicinu; naprotiv, ona ih vidi kao dar Božiji. Međutim, ona uvek naglašava da ni lekovi ni spoljašnje terapije nisu dovoljni ako čovek ostaje zarobljen u strastima.
Zato se u životu Crkve isceljenje vezuje za ispovest, pokajanje, pričešće, molitvu i promenu načina života. Bolest tada postaje prilika za duhovno trežnjenje, za sagledavanje sopstvene slabosti i zavisnosti od Boga.
Posebno mesto u pravoslavnom razumevanju bolesti ima unutrašnje stanje čoveka, a naročito gnev. Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Shiiguman Sava Ostapenko je jasno ukazivao da dug život i očuvanje snage nisu mogući bez borbe protiv gneva i razdraženosti.
„Da bi se sačuvalo fizičko zdravlje i dugo živelo, čovek mora da se pridržava sledećeg pravila, istinitog kao reči Božije. Čovek mora po svaku cenu izbegavati gnev, posebno jak gnev, jer gnev širi žuč po celom telu i, izazivajući glavobolje, šteti zdravlju i neprimetno skraćuje čovekov život. Revnost i bes, prema reči Božijoj, skraćuju dane. Stoga, ko se uzdržava od gneva, ne šteti svom zdravlju niti skraćuje dane svog života“.

Sveti Pajsije podseća na događaje iz Svetog pisma u kojima su Božiji ljudi pokazali opravdano negodovanje.

Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.

Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.

Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
POGLEDAJTE JOŠ:
DA LI UVEK VIDIMO ONO ŠTO JE ZAISTA VAŽNO, ILI NAM PROMIČE: Vladika Nikolaj otkriva gde nasilnici nemaju vlast
PREDSEDNIK OTVARA ŠKOLU NA SVETOG SAVU: Svečanost u Velikoj Drenovi kod Trstenika – za školsku slavu deca dobijaju najlepši poklon!
DANAS SE NAD SRBIJOM OTVARAJU VRATA NEBESKOG SVETA: Molitva Svetom Savi koju bi svaki Srbin bar jednom trebalo da pročita