U pravoslavnom shvatanju, iskušenja nisu slučajne nedaće koje bez svrhe pogađaju čoveka. Ona su, naprotiv, neizostavni deo duhovnog puta – prilika da se vera učvrsti, karakter očvrsne, a duša približi Bogu.
Iskušenja mogu doći kroz bolesti, gubitke, nerazumevanje, borbe sa sopstvenim slabostima, pa čak i kroz duhovne sumnje. Iako teška, ona nisu znak Božije odsutnosti, već prilika za duhovni rast.
Svet nakon pada Adama i Eve više nije u savršenom skladu sa Božijom voljom. Bol, smrt, nepravda – sve to je, prema pravoslavlju, posledica udaljenosti čoveka od Boga. No, Hristos je došao da taj put povrati i pokaže nam kako kroz patnju može da se dođe do vaskrsenja. Iskušenja, dakle, nisu kraj – ona su most.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage (1. Kor. 10:13). Ona su često i ogledalo – pokazuju gde smo duhovno slabi, na šta još treba da obratimo pažnju, gde nismo postojani u veri i ljubavi. Ponekad nas kroz iskušenja Bog zove nazad sebi, kao otac koji ne napušta dete koje luta.
Postoji i viša svrha: kroz iskušenja se rađa smirenje. A, smirenje je temelj svakog istinskog hrišćanskog života. Ko nikada nije trpeo, teško može da saoseća. Ko nije pao, teško da može zaista da oprosti drugome. Iskušenja nas uče saosećanju, oproštaju, poverenju i istrajnosti.
Upravo o toj sveprisutnosti i neizbežnosti iskušenja, ali i njihovom smislu, dirljivo svedoči Sveti Jefrem Sirin:
„Ne misli da ti jedini trpiš više nevolja od drugoga. Kao što onaj ko živi na zemlji ne može da ne diše ovaj vazduh, tako i svako ko živi na zemlji ne može da ne bude iskušavan teskobama i bolestima. Onima koji se bave zemaljskim stvarima, zemaljske stvari i zadaju nevolje; a oni koji teže duhovnim vrednostima zbog njih i pate. Ali, ovi drugi će biti blaženi, jer je velika njihova nagrada na Nebesima“.

U tišini bola, rađa se snaga.

Gospod Isus Hristos, koji je svojim životom i smrću pokazao šta znači služiti drugome, poziva sve ljude da idu tim putem – putem smirenja, opraštanja, saosećanja.

Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.

Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
POGLEDAJTE JOŠ:
ZAŠTO ŽENE U HRAMOVIMA NE SMEJU DA UĐU U OLTAR: Sveštenik otvoreno odgovara na pitanje koje često podiže prašinu među vernicima
SUTRA JE SLAVA I CRNO SLOVO U KALENDARU! Obeležavamo Svetog apostola Andreja Prvozvanog!
„SLEDE NOVE INVESTICIJE, DESETINE MILIONA ZA NIŠ“ – Vučić obišao četiri fabrike i uslužni centar za legalizaciju