Već 23. jula 1941. godine usvojen je zakon o obaveznoj registraciji Srba, a potom im je ograničeno kretanje. Dana 3. maja 1941. godine usvojen je zakon o prelasku iz jedne vere u drugu, prema kojem je naziv Srpska pravoslavna vera (Crkva) zakonodavno ukinut. U junu je uvedena zabrana upotrebe ćiriličnog pisma i zatvorene su sve srpske škole.
U NDH je osnovano nekoliko desetina koncentracionih i logora smrti, od kojih su mnogi imali posebna odeljenja za decu u svojim kompleksima (Stara Gradiška, Jasenovac, Loborgrad, Gornja Rijeka). Često su deca bila nasilno odvajana od majki da bi bila smeštena u odvojene logore. Otpor je završavan smrću oboje. Jedna devojčica među preživelom decom se prisetila majčinog blagoslova, koji joj je pomogao da preživi:
„Pred mnom su bili trenuci razdvojenosti od majke i njene poruke: ‘Neka te Sveta Petka čuva.’ Mislim da je to bio dan našeg večnog razdvajanja…“
Jastrebarsko – logor bez odraslih
Posebnost logora Jastrebarsko bila je u tome što u njegovim tamnicama nije bilo odraslih; bio je stvoren isključivo za decu.
Logor Sisak se sastojao od dva logora, a Sisak II je takođe bio predviđen samo za decu. Tokom nekoliko meseci postojanja ovih logora (od juna do oktobra i od avgusta do decembra 1942. godine), u njima je umrlo oko dve hiljade dece.

Crkvene himne u čast stradale dece
Sveta Crkva u svojim himnama slavi podvig dece koja su stradala:
„Imajući slobodu pred Hristom, o slavni mučenici Jastrebarski i Sisački, mučenici koje svi pamte i širom ove zemlje, dostojna dečica koja ste za veru postradala, molite se za nas koji slavimo vašu uspomenu!“
Masovno čedomorstvo uporedivo sa Vitlejemom
Po svojoj surovosti, masovni genocid nad decom u logorima Jastrebarsko i Sisak može se uporediti samo sa prvim masovnim mučeništvom za Hrista u drevnoj Judeji, kada je 14.000 odojčadi mlađe od dve godine otrgnuto od majki i brutalno ubijeno u Vitlejemu.
Prema rečima srpskog istoričara Ognjena Karanovića, u logorima NDH tokom rata ubijeno je više od 74.000 dece oba pola mlađe od 14 godina, uglavnom srpskog pravoslavnog porekla. Ovo je najveće masovno čedomorstvo u novije vreme, ne računajući abortuse.
I kao što su vitlejemska odojčad, poginula od Irodovog mača, postala ne samo mučenici nego i zastupnici za svu decu, tako i srpska deca, proslavljena Crkvom, sada stoje pred Bogom kao branitelji života i zastupnici za one čiji se glasovi nisu čuli na zemlji.

Jezivi uslovi u Jastrebarskom
Logor Jastrebarsko je zvanično nazvan „Sklonište za decu izbeglice“. Jedan od zadataka ovog logora bio je da prikuplja decu iz drugih logora i vaspitava ih u ustaškom duhu, po uzoru na janičare. Deca su bila podeljena u nekoliko kategorija; starija su bila primorana da nose uniformu sa slovom U (ustaša), uče istoriju i mole se na katolički način.
Deo logora za najmanju decu i odojčad, uglavnom ženskog pola, nalazio se u donjim sobama dvorca plemićke porodice Erdedi. Tu su se dogodili najstrašniji zločini i brutalna ubistva srpske dece. Logor je bio pod nadzorom katoličkih časnih sestara iz kongregacije Reda Svetog Vinka de Paula.
Časne sestre, koje su trebale da brinu o deci, bile su okrutne, a neke su delovale kao mučitelji. Zagrebačke novine „Vjesnik“ 26. decembra 1945. godine pišu:
„Deca su bila osuđena na sigurnu smrt. Loše obučena i slaba, izgledala su kao žive senke i skeleti. Bila su podvrgnuta svim vrstama mučenja. Ako bi neko od dece pronašao koru hleba ili ‘ukrao’ jabuku, najčešće bi bio pretučen do smrti. Oni koji su pokušali da pobegnu, ubijani su. Deca su umirala…“
Deca su spavala na betonskim podovima, lišena hrane, vode i osnovne higijene. Tukli su ih štapovima umočenim u slanu vodu kako bi im se nanosila dvostruka patnja.

Beležnica smrti grobara Ilovara
Katoličko sveštenstvo nije dozvolilo da deca pravoslavnih Srba budu sahranjena na groblju, pa su polagani u masovne grobnice na livadi van groblja. Najpotresniji dokument je beležnica lokalnog grobara Franje Ilovara, koji je po naređenju logora sahranjivao decu i vodio dnevnik o tome, primajući novac za svoj rad. Račune je overavala časna sestra Gaudiće, kasnije prepoznata kao ratni zločinac.
Na prvoj stranici Ilovarove beležnice stoji da je 22. jula 1942. sahranio 107 dece. Tela su bila spakovana u kutije i sanduke, koje su silom zatvarane da bi što više tela stalo. Slede računi i potvrde:
„Primljeno na račun kopanja grobova 10.000 kuna za sto sahranjene dece.“
„Račun za sahranu – 243 dece ž i 150 m – 36.450 kuna.“
Logor Sisak – smrtonosni eksperimenti
Drugi logor u Sisku imao je zvanični naziv „Tranzitna kuća za izbeglice“. Dr Velimir Deželić, zaposlenik Hrvatskog crvenog krsta, svedočio je pred Komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih saradnika da je Sisak bio najstrašniji logor:
„Deca oduzeta od majki dovođena su u Azil, a zatim zaključavana u sobe zaražene tifusom i drugim bolestima. Ostavljana su bez hrane i vode dok ne umru.“

Deca su držana u negrejanim sobama, gladovana i podvrgnuta medicinskim eksperimentima. Rezultati obdukcija pokazali su da su neka deca trovana kaustičnom sodom koja im je dodavana u hranu. Preživela zatočenica Smilja Timša sećala se da je neka supstanca mazana blizu dečjih usta, pa su umirala od žeđi. Nadzornik logora, lekar Antun Nađer, masovno je ubijao decu otrovnim injekcijama.
Deca bez imena, ali sa imenom Hristovim
U logorima je bilo zabranjeno davati deci imena; nosila su samo brojeve. Međutim, ime Hristovo bilo je ispisano na njihovim svetlim dušama:
„Posle toga pogledah, i gle, veliko mnoštvo koje niko nije mogao izbrojati, iz svakog naroda i plemena i jezika, stojeći pred prestolom i pred Jagnjetom, obučeni u bele haljine, s palminim granama u rukama svojim… To su oni koji dođoše iz velike nevolje; i opraše haljine svoje i ubeliše ih u krvi Jagnjetovoj.“ (Otkr. 7, 9.14)
Kanonizacija dece mučenika
Dečiji mučenici poštovani su odmah posle rata, ali je crkveno razumevanje njihovog podviga došlo tek u drugoj deceniji 21. veka. Pokret za njihovu kanonizaciju izazvao je negativne reakcije hrvatskog episkopata i Katoličke crkve, koja je kanonizovala Alojzija Stepinca, duhovnog inspiratora NDH.
Uprkos pokušajima da se zatru tragovi tragedije, Crkva je obnovila istorijsku pravdu. Pod vođstvom vladike Gerasima (Popovića), Gornjokarlovačka eparhija prikupila je obilje istorijskog materijala o „strašnom i neviđenom mučenju nevine dece u logoru Jastrebarsko“.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 23. maja 2022. godine doneo je odluku:
„Na osnovu predanja Pravoslavne crkve i u skladu sa članom 69, stavom 8 Ustava SPC, kanonizovati dečije mučenike jastrebarske i sisačke.“

Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.

Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.

Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.

Deci u školama besplatno dele „Biblije” koje sadrže skrivene poruke – evo zašto pravoslavni stručnjaci upozoravaju na ovu tihu, ali veliku opasnost.

Iako svaki od 12 apostola ima svoj dan, Pavlovdan je poseban dan kada se slavi saborno sećanje na sve apostole.

Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.

Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.

Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?

Dok su druga deca maštala o lutkama, Mihaela Đurović je pisala stihove svetiteljki – njena molitva pretvorena je u spot koji su vernici dočekali u suzama i tišini poštovanja

Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.

Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.

Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.

Deci u školama besplatno dele „Biblije” koje sadrže skrivene poruke – evo zašto pravoslavni stručnjaci upozoravaju na ovu tihu, ali veliku opasnost.

Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.

Dete je dar Božiji. I ako Gospod ne daje decu, to znači da za to postoji njegov promisao koji treba prihvatiti, a ne padati u očaj ili misliti da se život završio, kaže otac Valerije.
POGLEDAJTE JOŠ:
BLOKADERI PRSLI KAO ZVEČKE! Na Pravnom fakultetu od ovog datuma počinju nastava i ispiti
KUKOM I MOTIKOM NA NACIONALNE UDŽBENIKE! Evo šta je sad opozicionarima postalo NAJVEĆI TRN U OKU
Ako vam ventilator u kući ne hladi kao treba, uradite ovo: Svi pravimo jednu grešku, a da ne primetimo, trik rešava