12/07/2025

INFO

Najnovije Vesti Dana

PODMUKLA ZARAZA HARA SRBIJOM, NAROČITO UGROŽENI OVI KRAJEVI! U ljudskom organizmu parazit se ponaša kao maligni tumor i metastazira

PODMUKLA ZARAZA HARA SRBIJOM, NAROČITO UGROŽENI OVI KRAJEVI! U ljudskom organizmu parazit se ponaša kao maligni tumor i metastazira

Sa dolaskom leta česti su odlasci u prirodu i vikendice, pa su kućni ljubimci i ljudi potencijalno ugroženi zbog mogućnosti izlaganja opasnoj i smrtonosnoj bolesti koja je relativno nova na teritoriji Srbije.

Multilokularni ehinokok (Echinococcus multilocularis), poznat i kao lisičji ehinokok, jedna je od najopasnijih parazitskih zoonoza koje mogu ugroziti zdravlje ljudi.

Ova mala pantljičara, dužine samo 2-3 milimetra, živi u crevima divljih mesoždera poput lisica i šakala, ali može izazvati teške, često smrtonosne posledice kod ljudi.

U Srbiji je ova bolest relativno nova pojava, ali njeno prisustvo izaziva zabrinutost zbog podmukle prirode i složene dijagnostike.

Pojava u Srbiji: Kada je otkriven?

Prisustvo multilokularnog ehinokoka u Srbiji prvi put je primećeno u populaciji divljih životinja, posebno lisica, tokom 2017.godine.

Prvi potvrđeni slučaj kod ljudi dijagnostikovan je krajem 2022. godine, a javnosti je obelodanjen početkom 2023. godine.

Pacijentkinja, 67-godišnja žena iz okoline Sremske Mitrovice, operisana je na Klinici za abdominalnu i endokrinu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine, a dijagnozu je postavio stručnjak sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.

U martu 2023. godine prijavljen je još jedan slučaj, takođe u Sremu, što ukazuje da je ovo područje epicentar zaraze u Srbiji.

Stručnjaci smatraju da su slučajevi možda postojali i ranije, ali nisu bili prepoznati zbog sličnosti sa tumorskim oboljenjima.

Do jula 2025. godine nema novih javno dostupnih izveštaja o dodatnim slučajevima, ali stručnjaci upozoravaju na potrebu za stalnim nadzorom.

Kako se prenosi i koliko je opasan?

Multilokularni ehinokok prenosi se putem jaja koja divlje životinje (lisice, šakali) izbacuju fekalijama u okolinu.

Ova jaja su izuzetno otporna i mogu opstati u zemljištu, vodi ili na neopranim namirnicama mesecima.

Čovek se zarazi slučajno, najčešće konzumiranjem kontaminirane hrane (npr. neopranog povrća), vode ili putem prljavih ruku nakon kontakta sa zaraženim životinjama, uključujući kućne ljubimce koji su bili u dodiru sa divljim životinjama.

U ljudskom organizmu, larve parazita putuju krvotokom, najčešće do jetre, gde formiraju mnogobrojne male ciste koje podsećaju na koloidni karcinom.

Za razliku od cističnog ehinokoka (Echinococcus granulosus), koji stvara veće, ograničene ciste, multilokularni ehinokok raste invazivno, metastazira na druge organe (pluća, mozak, bubrege) i ponaša se poput malignog tumora.

Ova osobina čini ga izuzetno opasnim, jer može izazvati teške komplikacije, uključujući smrtni ishod ako se ne otkrije na vreme.

Bolest je posebno podmukla jer može biti asimptomatska godinama.

Simptomi poput bola u stomaku, žutice ili gubitka težine javljaju se u uznapredovalim stadijumima, kada je lečenje često otežano.

Stručnjaci upozoravaju da je smrtnost visoka u slučajevima kasne dijagnoze, posebno ako ciste postanu inoperabilne.

Upozoravaju i da izuzetan oprez treba da pokažu oni koji spadaju u rizične grupe kao što su:

  • Lovci, koji rukuju divljači bez zaštitnih rukavica.
  • Zemljoradnici i stanovnici salaša, gde je kontakt sa kontaminiranim zemljištem ili vodom učestaliji.
  • Vlasnici kućnih ljubimaca, posebno ako psi ili mačke nisu redovno dehelmintizirani i dolaze u kontakt sa divljim životinjama.
  • Deca, zbog nedovoljno razvijenih higijenskih navika i čestog igranja u prirodi ili sa kućnim ljubimcima.

Stručnjaci posebno upozoravaju na rizik za decu, jer su sklona kontaktu sa kućnim ljubimcima i zemljom, a često ne peru ruke pre jela.

Takođe, porast populacije lisica, delimično usled uspešne vakcinacije protiv besnila, doprineo je širenju ovog parazita u Evropi, uključujući Srbiju.

Dijagnostika i lečenje

Dijagnostika multilokularnog ehinokoka je izazovna jer ciste podsećaju na tumorske promene. Uobičajene metode uključuju:

  • Ultrazvuk i CT: Za lociranje cista u jetri ili drugim organima.
  • Serološke analize: Testovi poput ELISA ili IIF za detekciju antitela na ehinokok.
  • Patološka analiza: Konačna dijagnoza često se postavlja nakon hirurške intervencije i analize tkiva.

Lečenje zavisi od stadijuma bolesti. Hirurško uklanjanje cista je najefikasnija metoda ako se bolest otkrije na vreme.

U uznapredovalim slučajevima, kada operacija nije moguća, koriste se lekovi poput albendazola ili mebendazola, ali oni imaju ograničenu efikasnost i mogu izazvati toksičnost kod dugotrajne upotrebe.

Mere prevencije

Prevencija je ključna za suzbijanje ove opasne zoonoze. Stručnjaci preporučuju:

  • Higijena: Temeljno pranje ruku nakon kontakta sa životinjama ili zemljištem, kao i pranje voća i povrća pre konzumacije.
  • Dehelmintizacija kućnih ljubimaca: Redovno čišćenje pasa i mačaka od parazita, posebno u ruralnim područjima, najmanje dva puta godišnje.
  • Oprez pri rukovanju divljači: Lovci treba da koriste rukavice i izbegavaju direktan kontakt sa lisicama ili šakalima.
  • Kontrola pasa lutalica: Smanjenje broja pasa lutalica i njihova dehelmintizacija smanjuju rizik od širenja bolesti.
  • Edukacija stanovništva: Organizuju se predavanja u školama kako bi decu i roditelje upoznali sa rizicima i higijenskim merama.

Ozbilja izazov za lekare

Pojavljivanje multilokularnog ehinokoka u Srbiji ukazuje na promene u ekološkoj ravnoteži, delimično izazvane porastom populacije lisica usled uspešnih kampanja vakcinacije protiv besnila.

Ova bolest predstavlja ozbiljan zdravstveni izazov, posebno u ruralnim područjima, gde je kontakt sa divljim životinjama i kontaminiranim okruženjem učestaliji. Iako su do sada registrovana samo dva potvrđena slučaja, stručnjaci upozoravaju da nedostatak ranije dijagnostike može značiti da je bolest prisutna u većem obimu nego što se zna.

Pozivaju se na povećanu budnost i edukaciju stanovništva. Posebno se naglašava važnost prevencije u stočarskim krajevima i među porodicama sa kućnim ljubimcima. Bez adekvatnih mera, multilokularni ehinokok može postati ozbiljan problem, s obzirom na njegovu sposobnost da izazove teške komplikacije i smrtni ishod.

Multilokularni ehinokok je novi, ali ozbiljan zdravstveni rizik u Srbiji. Njegova podmukla priroda, sličnost sa tumorskim oboljenjima i visoka smrtnost u kasnim fazama čine ga izuzetno opasnim. Prevencija kroz higijenu, dehelmintizaciju kućnih ljubimaca i oprez u prirodi ključne su za sprečavanje širenja. Građani se treba da konsultuju lekare u slučaju sumnjivih simptoma.